DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.18Lip
Izvještaj o radu DHK
Predsjednik DHK Božidar Petrač: Izvještaj o radu DHK 2011. - 2012.
Izvještaj o radu DHK 2011. -2012.
Poštovane kolegice, cijenjeni kolege, dragi gosti, dragi prijatelji, poštovani predstavnici medija, najprije Vas želim od srca pozdraviti i zaželjeti Vam lijepe i ugodne trenutke u našim prostorijama, želim Vam da se dobro i dobrodošlo osjećate i da Vaša nazočnost ostavi traga u sljedećem razdoblju, u sljedećoj godini, u kojoj želimo svim slojevima našega društva u cjelini i Društva kojega smo članovi svako dobro i prosperitet kojemu bismo se morali nadati.
Protekla je godina dana otkako sam na čelu DHK i želja mi da je ukratko, bez velikih riječi, sukladno prilikama, kažem samo ono najvažnije. Kao DHK-u mislim da nam mora iznad svega i na prvom mjestu biti opće dobro ovoga Društva, ali i opće dobro cijele naše zemlje i naroda kojemu pripadamo. Kada smo obilježavali Dan hrvatske knjige, 22. travnja, rekao sam da nam valja jačati svijest o značenju književnosti za sve dijelove našega društva, posebice s razloga što suvremena svijest književnost kao vrijednost više ne prepoznaje, što je književnost danas gotovo posve obezvrijeđena i estradizirana, što joj se uskraćuje pristup medijima i što joj se bitno uskraćuje prostor kako u informativnom, tako i u formativnom smislu.
Društvo hrvatskih književnika proživjelo je od svoga osnutka do naših dana sto dvanaest godina rada i djelovanja, brinući se o razvitku i stalnom napretku hrvatske književnosti, potičući suvremeno književno stvaralaštvo i vrjednovanje hrvatske književnosti, razvijajući i njegujući hrvatski jezik, unaprjeđujući i štiteći slobodu književnoga stvaranja i djelovanja, štiteći socijalna prava svojih članova i njihovih obitelji, pokrećući javne književne tribine i različite literarne susrete, ostvarajući svoju nakladničku djelatnost, kadšto s većim, kadšto s manjim uspjehom i utjecajima na ukupne kulturne, duhovne i društvovne i druge prilike u prošlostoljetnoj povijesti hrvatskoga naroda i u prvom desetljeću 21. stoljeća, držeći se prvotne svrhe Društva izražene u Pravilima iz 1900.: „da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost“, „da zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža“ i „da potpomaže prave članove i njihovu siročad“.
Izvojštena hrvatska neovisna država, međunarodno priznata i utemljena na načelima liberalne demokracije ali i socijalne solidarnosti, prvi put u povijesti hrvatskoga naroda omogućuje hrvatskoj književnosti da se konačno oslobodi raznih oblika tendencija i dužnosti u borbi za hrvatsku samostalnost i očuvanje nacionalnoga identiteta, kako je to uglavnom sebi nametala tijekom čitave naše povijesti te da se napokon nađe oči u oči sa samom sobom, sa svojom slobodm, na svoju doborit i dobrobit svoga naroda. U takvim okolnostima više nema zabranjenih tema i nema sadržaja o kojima naša književnost ne bi mogla govoriti i svjedočiti: može se napokon pisati o svemu što tišti njezina autora, može se konačno slobodno pisati i protiv svega. Kako je to svojedobno pisao Stanko Lasić: „Jedino kao slobodno isptivanje sebe same (kao slobodna izgradnja vlastitog bića) hrvatska književnost može naći (ili tražiti) dostojno mjesto u cjelini u kojoj oduvijek postoji a koja se zove evropska književna sfera“. Temeljna pitanja više nisu i ne bi smjela biti političke naravi, ta imamo svoju državu i njezine institucije. Trebali bismo se osloboditi donedavne napasti zvane politika – ne samo mi, DHK, nego svaka naša institucija koja ima svoje kulturno poslanje – odnosno morali bismo se kloniti opsjednutosti politikom, što nipošto ne znači da šutke prelazimo preko određenih političkih pitanja, osobito u području kulturne politike, ne tražeči od politike odgovore. Mi te i takve odgovore moramo tražiti.
Svjesni tijesnih i recesijskih vremena, skromnih financijskih mogućnosti, vrlo niskih naklada knjiga, gotovo neznate prodaje, rasuća knjižne distribucije i propadanja knjižara, želimo imati udjela u svim oblicima solidranosti sa svim slojevima našega naroda, u prvom redu s onima koji su bez posla, ali i onima koji žive svoju treću dob s minimalnim mirovinama. No unatoč takvim našim željama ne možemo mimoići posve jasne nepravde kojima smo u posljednih šest mjeseci izvrgnuti. Pokazatelji su neumoljivi i evo nekih nelogičnih i krutih činjenica: DHK je u pogledu časopisa dobilo 100.000 kn manje od Hrvatskoga društva pisaca, štoviše, smanjena su nam sredstva za naš mjesečni časopis „Republika“ i „Most“; što se međunarodne suradnje tiče, HDP je dobilo 233.328,24 kn, DHK, nakon pritužbe zbog uklanjanja našega programa suradnje s bugarskim piscima, dobilo je jedva četrdesetak tisuća kuna. Sredstva za 2012, za redovitu djelatnost umanjena su nam za 15% (plaće, materijalni troškovi, odnosno namjesto 800.000 dobili smo 680.000 kn). Naša izjava o položaju pisaca, zaštiti autorskih prava i položaju knjige te zamolba za prijam našega izaslanstva u Ministarstvu kulture ostala je na kurtoaznim riječima s više od dva i pol mjeseca zakašnjenja. Do prijama dakako nije došlo. Dan hrvatske knjige koji smo pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora obilježili 22. travnja u našim prostorijama, svečanom sjednicom Upravnog odbora, predstavom „Govorite li hrvatski“ dramskog umjetnika Joška Ševe i Festivalom naših književnika koji je toga dana trajao od 16 do 24 sata Ministarstvo kulture nije poduprlo ni pozdravom ni nazočnošću. Naše nove programe, o kojima sam u svojim Programskim smjernicama govorio prošle godine, ili nije htjelo, ili nije znalo prepoznati i poduprijeti. Pametnomu dosta. Većinu stipendija dobili su članovi HDP, a samo me vrijeme priječi da o tom se govorim šire i preciznije. To su činjenice, to su provjerljivi podatci. Bilo bi toga još, i bit će, no neka za ovu Skuptšinu bude dovoljno.
Što smo uspjeli učiniti? Svi Vi koji ste pratili naše djelovanje i koji ste u tom djelovanju aktivno sudjelovali dobro znate da se nastojalo uključiti što više naših članova u različtiim manifestacijama. Nije tu bilo nikakve uskogrudnosti, nikakve zasukanosti, nikakvih posebnih interesa: htjelo se promicati našu književnost u njezinoj pluralnosti poetika u svim dimenzijama našega djelovanja. Mnogo toga uspjeli smo učiniti mimo finacijske potpore, odricanjima i umanjenim honorarima uspjeli smo ostvariti doista niz priredaba i niz sadržaja koji jesu i moraju biti na ponos ovoga Društva. Od hommagea Miroslavu Krleži s kraja prošle godine, do hommagea Nikoli Šopu sa samoga početka ove godine. Držeći se naših programskih smjernica, uspjeli smo začeti nove programe – iako nisu imali financijsku potporu – poput Umjetničkih večeri u DHK, Male tribine DHK koja je namijenjena djeci naših škola, časopisa za dječuju književnost i književnost za mladež „Književnost i dijete“ kojega prvi broj samo što nije izišao, obilježavanja značajnih nadnevaka hrvatske književnosti do osposobljavnja naših djelatnika kako bi ovladali suvremenim računalnim tehnikama i tako bitno smanjili troškove koje smo prije bili u vidu različitih vanjskih usluga prisiljeni plaćati.
Ne mogu mimoići sinergiju o kojoj sam prije godinu dana govorio: uspjeli smo ostvariti simpozij o Mati Ujeviću zajedno s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža, Katedrom za kroatisku naših Sveučilišta, Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom, Književnim društvom Svetog Jeronima. Uostalom, takva je singerija urodila najprije Pismom namjere a zatim i Sporazumom o suradnji s HRT-vom (Pismo namjere potpisano je 10. veljače, Sporazum je potpisan krajem ožujka) kojim se DHK zajedno s drugim nacionalnim institucijama obvezuje da će pridonijeti ostvarenju HRTV3, programa za kulturu, umjetnost, obrazovanje i znanost. To sigurno nisu male stvari, bez obzira na želje aktualne politike da izmjenom postojećeg Zakona promijeni određene stvari koje su ispod razine postojećeg zakona. Da se razumijemo, mi nipošto ne želimo povlastica, ne želimo kulturni geto, ne želimo pola ure kulture, ne želimo kulturne i druge sadržaje u kasnim noćnim satima – na kapljku, želimo da se uspostavi program koji bi svjedočio i koji bi svojim sadržajima ispunjavao one interese koji su od vitalne važnosti za život jedne ponosne i kreativne nacije kako to njeguju Austrijanci, kako to bez stida njeguju Francuzi. Ništa više od toga nego da sve institucije koje sudjeluju u stvaranju znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i umjetničkih sadržaja bude nositelji toga programa. Jedan bi lik volio vidjeti akademike kako plešu, nas valjda kako sviramo... Što ćete kad gospodin ne razumije ni elementarne stvari, postavlja sebe kao arbitra a nije kadar misliti dalje od svoga vlastita interesa.
Moram li bilo što reći o našoj suradnji s Muzičkom akademijom i Akademijom dramske umjetnosti? U toj suradnji očekujemo da upravo mlađi i najmlađi preuzmu vodeću ulogu i obogate život našega grada i cijele naše zemlje. Želio bih se nadati drukčijem vrjednovanju naših programa u 2013. Ukoliko nas dotično Ministarstvo ponovno zaobiđe, smanji potporu za redovitu djelatnosti i obezvrijedi naše programe, mora znati da će u tom slučaju naš glas prosvjeda biti žešći i jači.
Prošle smo godine bez dodatnih sredstava uspjeli proširiti našu nakladničku djelatnost: objavili smo o 50. obljetnici dodjele Nobelove nagrade pretisak Andrićevih Nemira. Ove godine također želimo iznenaditi naše članstvo i objaviti drugu knjigu u našoj Biblioteci pretisaka.
Ne zaboravljamo i činjenicu našega ulaska u Europsku uniju, ulaska kojim s ponosom želimo svjedočiti našu tisućljetnu nazočnost i kulturnu baštinu, ali i ponuditi suvremena umjetnička djela i djela kulture koja na vrsne autroske načine izriču njegovu ukorijenjenost u tradiciju, ali i modernost i senzibilitet za novo. Želimo svojim inicijativama Hrvatsku odvoditi u svijet i svijet dovoditi u Hrvatsku. To nas više začuđuje i smeta smanjenje sredstava za Zagrebačke književne razgovore, manifesticiju međunarodnoga karaktera. Prošle smo godine o 20. obljetnice vukovarskih stradanja, Zagrebačke književne razgovore posvetili temi „Rat u književnosti – književnost u ratu“. Je li to možda naša krivnja, je li to razlog smanjenju sredstava za ovogodišnje Razgovore?
Mnoštvo smo inicijativa započeli, mnogi su naši članovi u tim programima sudjelovali. Obogatili smo naše web stranice, nema događaja koji nije na njima zabilježen. Kad dakle neki govore kako dalekovidnica nije sve, kad nas valjda želi upozoriti da postaje drugi kanali komunikacija koji su navodno suvremeniji i bitniji, možemo samo na to reći da nas jednakom mjerom zanima i tiskana riječ u obliku knjige, i riječ zapisana na društveni mrežama, i riječ neposredno izgovorena. Svaka riječ, ukoliko želi biti svjedokom istine, dobrote i ljepote, riječ je do koje nam je iznimno stalo i koju želimo našem narodu kao takvu svjedočiti. Nije nam do pusta brbljanja, nije nam do pohvalnica i pokadnica. Nama je do slobode i do živa dijaloga koliko onoga unutar naše zemlje i nas samih, toliko do onoga s europskim okruženjem. Drago mi je da u tom pogledu mogu spomenuti oživljavanje razgovora sa slovenskom književnom i kulturnom scenom, s bugarskom,makedonskom, slovačkom scenom, francuskom književnom scenom... Drago mi je da na ovogodišnjim Zagrebačkim književnim razgovorima očekujemo književnike i kulturne djelatnike iz mnogih zemalja zapadne, srednje i istočne Europe.
Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,
pokušavam odgovoriti na različite izazove, pokušavamo pomoći onima među nama koji su najpotrebitiji pomoći, nastojimo voditi brigu o svima, nastojimo pomladiti DHK onim načinom kako sam to iznio prije godinu dana – naime da i mlad čovjek koji ima samo jednu, ali književno relevantnu knjigu može postati našim članom. Vjerujem – zaključujem – da ćemo i dalje zajedničkim snagama – kako se to voli reći – do kraja transparetno i pravedno nastojati voditi Društvo kroz sve Scile i Haribde koje nam nameće današnjni trenutak i oskudica, služeći se našom domišljatosti, kreativnošću i samoprijegorom.
Na kraju, poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji, dopustite mi riječi zahvale. Zahvaljujem svojim potpredsjednicima g. Stanislavu Marijanoviću i Borisu Domagoju Biletiću, svim članovima Upravnog odbora i drugih tijela DHK, hvala svima koji se trude oko našega nakladništva, hvala svima koji su bez sustezanja dali svoj prinos sudjelovanjem u realizaciji naših programa, zahvala svakako ide našem Tajništvu koje je podnijelo veliko breme poslova i zadaća i bez kojega ne bismo uspjeli ostvariti sve ono što smo zamislili. Zahvaljujem i svim našim ograncima na njihovu požrtvovnu djelovanju i bogaćenju našega rada diljem naše zemlje, od Osijeka do Pule, od Splita do Koprivnice, od Rijeke do Splita i Zadra. Uvijek ostajem na raspolaganju svakom Vašem prijedlogu koji ide za općim dobrom našega Društva i hrvatskoga društva u cjelini. Hvala Vam svima na razumijevanju i kad živci titraju, i kad se nestrpljivost uvuče u naša njedra i kad nas smetu i smute kojekakve protivštine. Zdravi bili i njegujte u prvom redu istinsko zajedništvo. Hvala Vam na pozornosti.
Božidar Petrač, predsjednik DHK
popis članova