Ljerka Car Matutinović dobitnica je Nagrade Julije Benešić za knjiguVijenac odabranih (Zagreb, Biakova, 2013.) Nagrada joj je uručena na 16. Đakovačkim susretima književnih kritičara.
O b r a z l o ž e nj e
Ljerka Car Matutinović poznata je kao vrsna pjesnikinja, prozaistica, esejistica, prevoditeljica i književnica za djecu. Još od 2005. godine u Vijencu, časopisu Matice Hrvatske, kontinuirano objavljuje kraće književne oglede o suvremenoj pjesničkoj, proznoj i književno-kritičkoj produkciji. Knjiga „Vijenac odabranih“ predstavlja izbor iz tog velikog opusa, koji ujedno oslikava i širok dijapazon autoričina kritičkog diskursa. Naime, Ljerka Car Matutinović piše i o mlađim autorima, ali i o klasicima, o baštini, ali i o tzv. stvarnosnoj poeziji. Autorica piše i o knjigama slabo znanih, pa i neafirmiranih autora i autorica, a ne zanima je pritom ideološka ili klanovska pripadnost . Ovo je posebno važno naglasiti, jer u današnjem klanovski podijeljenom književnom životu, nedostaje autora, ali i knjiga koje bi pružale cjeloviti prikaz književnog života, odnosno književne produkcije. Kako i navodi u jednom od tekstova, autorica uživa u samom ritualu čitanja knjige, u toj čaroliji riječi, u imaginativnim svjetovima koje književnost stvara. Kao kritičarka, od mnoštva naslova, bira pisati o onim djelima koje smatra vrijednim, pa potom u svojim ogledima piše i analitički, ali i angažirano. Narijetko će s ironijom, kao što to čini u svojim satiričkim sonetima, progovoriti o poremećenim društvenim vrijednostima, dehumanizaciji, o prividu svijeta, ali i o važnosti poezije koja čuva jezik i kulturu i kojoj nedostaje brige i pažnje od strane društva, koje se tom istom kulturom voli dičiti. Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina. Prva cjelina posvećena je upravo pjesničkim knjigama. Autorica, rodom Primorka, nastoji pratiti što više i pjesničku produkciju pisanu na čakavici, ali i na kajkavskom govoru. U vremenu kada je teško objaviti zbirku poezije, kao nakladnici ponekad se pojavljuju manje poznati izdavači, nekad i udruge, no Ljerka Car Matutinović nema predrasude i hrabro ispisuje zapise o knjigama, koje prema njezinu mišljenju imaju književnu kvalitetu, ali su nepravedno zapostavljene upravo zbog toga što autori ne dolaze iz metropole, već iz tzv.provincije, npr. iz Slavonije. U knjizi „Vijenac odabranih“ naći ćemo i kritičke prikaze knjiga koje se bave prevođenjem hrvatske književnosti na strane jezike, te knjiga u kojima se predstavlja književnost hrvatske dijaspore, a autorica pritom i naglašava važnost prevoditeljstva u približavanju hrvatske književnosti europskoj. Uostalom, u više tekstova, ona naglašava i potrebu da „budemo svoji“, da čuvamo baštinu koja je naša posebost, pa ćemo samim time i dobiti mjesto na europskoj književnoj mapi. U posebnom poglavlju su tekstovi o kvalitetnim, ali medijski zapostavljenim proznim knjigama, zatim slijedi dio o knjigama kritika, ogleda i eseja, te na kraju, knjiga završava prikazima antologičarskih izdanja, što je vrlo važno, jer takve knjige imaju manji broj recipijenata, nisu tržišno profitabilne, pa bi se, bez tih ogleda, posve utopile u moru nepročitanih izdanja. Autorica je istovremeno otvorena i prema novim tehnologijama, nije a priori skeptična prema npr. svijetu interneta i digitalnosti, no s druge strane brižljivo bilježi baštinu, kako ne bi bila zbrisana i zaboravljena u unificiranom globalističkom svijetu. Komparatistički pristup, književna analiza, referiranje na prethodne knjige autora ili autorice, ne-izbjegavanje afektivnog, ali i česta ironija, zagovaranje ludičkog i kreativnog, sve to su posebnosti kritičkog rukopisa Ljerke Car Matutinović. Knjiga „Vijenac odabranih“ važna je jer predstavlja sinkroni presjek, uvid u suvremenu hrvatsku književnost, i kao takva bit će nezaobilazna u pisanju sintetskih tekstova ili stručnih studija. No osim toga, ova knjiga svjedoči i o velikomužitku u tekstu, jer upravo žar za pisanom riječi, ono je što pokreće Ljerku Car Matutinović da godinama, bez predaha, piše o našoj baštini i o suvremenosti književne riječi. Upravo zbog navedenih razloga, Ljerka Car Matutinović zaslužila je nagradu za svoj dugogodišnji književno-kritički rad.