DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.23Ruj
Nagrađen Stanislav Marijanović
Profesor emeritus, dr. sc. Stanislav Marijanović ovogodišnji je dobitnik Nagrade Antuna Barca s poveljom. Nagrada mu je uručena na Šestom hrvatskom slavističkom kongresu koji je održan u Vukovaru i Vinkovcima od 10 .do 13 . rujna 2014.
Za vrijeme Kongresa, kao što je i uobičajeno, dodijeljene su tri nagrade: medalja Stjepana Ivšića hrvatskomu jezikoslovcu, medalja Antuna Barca hrvatskomu književnomu znanstveniku te medalja Vatroslava Jagića inozemnomu slavistu-kroatistu za promicanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture.
Laureati su ovogodišnjega kongresa akademik Stjepan Babić (medalja Stjepana Ivšića), professor emeritus dr. sc. Stanislav Marijanović (medalja Antuna Barca) i dr. sc. Svjetlana Olegovna Vjalova (medalja Vatroslava Jagića).
Nakon svečanog uručenja Nagrade Antuna Barca s poveljom u vukovarskom dvorcu Eltz prof. Marijanović je održao kratak govor:
“Ja sam danas radostan! Ova prevelika nagrada nezaboravnog Antuna Barca meni uručena, ovdje u Vukovaru, gradu mojih gimnazijskih početaka, najveći je mogući mi dobitak i podstrek. Grad koji je velik ne mora biti veliki grad, Vukovar to jest, najveći. Bez podstreka nema ni znanosti i umjetnosti. Na osamljenom otoku ostali bi Mozart, Vatroslav Jagić, Stjepan Ivšić i naš nobelovac Lavoslav Ružička, bili povrtlari ili ribari. Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca, Barčeva je riječ. Radost je vrlina srca, a hrvatska riječ – naše oružje. Svaka znanstvena istina ima svog prethodnika koji hoda izvan utrtih putova. To su bili i naši profesori, akademici Ivo Frangeš, Miroslav Šicel i Maja Bošković-Stulli, moja osječka sugrađanka, dobitnici prvih nagrada ovoga velikog kongresa, rekao bih, priređenoga 'olimpijski', svake četvrte godine. Zato moja spomen – zahvalnost njima, koji s nama žive i dalje, ali i vama ovdje, mojem Filozofskom fakultetu, Slavističkom komitetu i svima drugima koji su me nominirali, podržali, izabrali i ovu mi prestižnu kongresnu nagradu dodijelili! Činilo mi se, i obistinjuje se, da se ništa više u mome životu ne treba dogoditi, da sve imam i da se mogu ponosan i istinski obodren vratiti kući, kolegama i prijateljima, i svoju izoranu brazdu svesti u radnu kolotečinu. Hvala vam za ovu radost, svečanost i nezaboravni kongresni dan! Neka se on dalje dostojanstveno odvija i za sve sudionike, odasvud nam došle, neka mirno teče dalje, širok i dubok kao Dunav pokraj Vukovara. Tu neposredno pored nas, noseći u sebi svevremeno bogatstvo od kojega se živi.”
popis članova