Održani 10. PULSKI DANI ESEJA

Društvo hrvatskih književnika Događaji DHK Održani 10. PULSKI DANI ESEJA

Događaji DHK

26Lis

Održani 10. PULSKI DANI ESEJA

19. i 20. listopada u organizaciji Istarskog ogranka DHK održani su 10. PULSKI DANI ESEJA. Dunji Detoni Dujmić dodijeljena je nagrada "Zvane Črnja" za knjigu "Lijepi prostori" (Naklada Ljevak, 2011.)

IZVJEŠĆE PROSUDBENOG POVJERENSTVA
O NAGRADI „ZVANE ČRNJA“ ZA 2012.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Božica Jelušić, prof., književnica;
akademik Goran Filipi, književnik, i dr. sc. Boris Domagoj Biletić, književnik
većinom glasova odlučilo je da se Nagrada za esej „Zvane Črnja“ za 2012.
godinu dodijeli dr. sc. Dunji Detoni Dujmić za knjigu „Lijepi prostori“,
podnaslovljenu „hrvatske prozaistice od 1949. do 2010.“ (izdanje Naklade Ljevak, Zagreb, studeni 2011.).

Obrazloženje:
LUCIDNA MISAO, ISKLESANA REČENICA
U okviru nacionalnih književnosti postoje knjige koje se doimaju „ugaonim
kamenom“, pridržavajući svojom solidnošću sveukupno književno zdanje ili
produkciju u vremenskom odsječku. Jedna od takvih knjiga, posve iznimna,
personalizirana, ukotvljena u znanstvenom i kreativnom segmentu, dolazi do
nas iz pera renomirane autorice Dunje Detoni Dujmić, pod naslovom LIJEPI
PROSTORI. S početnom mišlju na Bachelarda koji nas opskrbljuje idejom
„topofilije“ ili ljubavi za odabrana mjesta, gdje biće nalazi podršku i
zaštitu, ulazimo u ovaj tečan i elokventan tekst, gdje se sastaju lucidna
misao i isklesana rečenica, na užitak čitateljâ. Pronašavši uporišnu točku
upravo u tom „fenomenološkom sljubljivanju“ s predmetom svoga zanimanja,
Dunja Detoni Dujmić podastire štivo podjednako zanimljivo strukovnjaku i
laiku, pod uvjetom da ovaj potonji voli književnost i prati književna
zbivanja. Ako se pak odlučuje na sustavno čitanje, ovdje će naći jak motivacijski
naboj da prouči djela hrvatskih prozaistica od poraća do današnjih dana.
Akribijski poredani i pobrojeni najvažniji prozni naslovi, ovdje su
posloženi u skladnu cjelinu i sagledani s jednakom pomnjom, ne ističući
autoričine preferencije. Dakle, od Ivanke Vujčić-Laszowski do Ivane
Simić-Bodrožić pruža se crta empatije, trud dubinskih iščitavanja i
usredotočenost na vrsnoću teksta, da bi se postigla, po autoričinim
riječima, slika posvećena „panoramskoj smjeni sličnosti i različitosti,
razgraničenja i pretapanja“. Čini nam se važnim naglasiti i krajnje
pozitivan promatrački stav, koji Dunja Detoni Dujmić njeguje spram svih
zastupljenih autorica: ne „zarezuje“ ih skalpelom po krhkim mjestima, ne
traži zlovoljnim okom mane teksta i slabosti naracije, već ih gleda u
sveukupnosti vrlina: kako se genius loci odražava u djelu, kako autorice
drže kormilo ideje, do koje mjere lik izlazi iz kukuljice „papirnatoga“ i
prima životne odlike i oblike. Rekli bismo da su to prije „vježbe iz
divljenja“ kako bi ih označio Cioran, negoli profesorska raščlamba i
kritika, postavljena iznad teksta u sveznadarskoj pozi, a što je gotovo
uobičajena praksa naše redočiniteljske kritike i književne povijesti.
Esejistika, kao žanr za prave literarne sladokusce, ustvari nema nekih krutih
granica. Njeno je područje gotovo cijela pojavnost, pa k tome i prekorubnost:
sve ono, što misao može privući, mašta dokučiti, a jezik virtuozno sastaviti u
osebujan složenac. Za razliku od znanstvene metodologije i onoga koji se
znanošću bavi, slijedeći nit refleksije, esejist pokazuje jednu tananu razliku:
njegovo je oko „strastveno, empatično i estetično“ (Burbery). Upravo s tog
stajališta tekstovi Dunnje Detoni Dujmić zasigurno pripadaju (i) esejistici, i to
onoj ponajboljoj u ovome književnom trenutku, kada u ozbiljnoj konkurenciji
ravnopravno djeluje i piše dvadesetak uspješnika u rečenomu žanru.
Zadivljuje način na koji nas ova knjiga vodi kroz slojeve tuđih tekstova,
istodobno pletući osobni slovovez, stvarajući prvoklasnu literaturu, gdje
„znaličnost“ (erudicija) nikad ne guši i ne potiskuje nadahnutost i
radoznalost, a razrađen vokabular ne šteti razumijevanju i pobudljivosti
teksta. Zaključna je impresija kako je zaista dobro čitati tekstove Dunje
Detoni Dujmić, ali jednako tako i velika povlastica biti pročitan od vrsne
esejistkinje, tumačiteljice i književne poslenice, kakova ona jest, na naše zadovoljstvo.