DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.01Tra
Predloženi kurikul je krajnje neprimjeren i štetan
Upravni odbor Društva hrvatskih književnika je na sjednici, održanoj 1. travnja 2016. razmatrao Prijedlog kurikula nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne i srednje škole koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo na javnu i stručnu raspravu kao sastavnicu Cjelovite kurikularne reforme. Neugodna nas iznenađuju potpore tomu Prijedlogu bez ijednoga slova kritike te se čini kao da ga neki uopće nisu pročitali, a čini se kao da i sami sastavljači nisu pročitali neke od tekstova koje su uvrstili u popis lektire. Hrvatski su književnici za nastavu hrvatskoga jezika osobito zainteresirani jer se njome sustavno oblikuju osobna i javna kultura izražavanja na hrvatskom jeziku te književnoumjetničko obrazovanje i stvaralaštvo u mladim naraštajima kao glavni nositelji ukupne suvremene kulture, tradicije i identiteta hrvatskoga naroda. Bez obzira što uvid u kurikul pokazuje njegovu izrazitu usmjerenost na stjecanje jezičnih vještina i bogatih izražajnih oblika potrebnih u svagdašnjem životu te vrjednovanje ishoda učenja što bi i bila poželjna inovacija, posve neprihvatljivim ocjenjujemo izostanak iz osnovnoga korpusa kurikula ključnih činjenica i pojmova o jeziku kao lingvističkoj strukturi, o zakonitostima funkcioniranja i razvoju hrvatskoga jezika te o književnosti kao umjetnosti jezika, njezinu stilskom bogatstvu i razvoju i njezinim najboljim tvorcima kroz hrvatsku i svjetsku književnu povijest. Znanje o reprezentativnim jezičnim i književnim činjenicama u svakom se narodu, pa i u hrvatskom, ubraja u temelje osobne i nacionalne kulture i stoga se ne smije uskratiti našim mladim naraštajima. Prihvaćanje takvoga kurikula prouzročilo bi štetnost koja bi višestruko nadmašila dobitke koje donosi. To vrijedi i za predloženi izbor lektire u osnovnoj i srednjoj školi koji izostavlja temeljna djela hrvatske i svjetske književnosti, što je već izazvalo opće zgražanje u našoj javnosti, i proklamira potpunu slobodu učenika i učitelja u izboru pisaca i djela. Takvo nekritičko apsolutiziranje individualnih kriterija nasuprot objektivnim i stručnim prosudbama može kao rezultat imati samo vrijednosnu kaotičnost nastave književnosti. Kriterij uvrštavanja književnih imena i djela suvremene književnosti ne smije biti samo njihova medijska razvikanost, nego i argumentima dokazana umjetnička vrijednost te jasni odgojni potencijali koje sadrže. Ovakav kakvim je predložen krajnje je neprimjeren i štetan. Kurikul hrvatskoga jezika dakle treba donijeti prihvaćajući njegove funkcionalne inovacije, ali s temeljitom sadržajnom i strukturnom preradbom koja će osigurati dostojno mjesto Hrvatskomu jeziku kao najzastupljenijem nastavnom predmetu. Počevši od samoga naslova dokumenta koji službe Minstarstva uporno nazivaju tuđicom „kurikulum“, ignorirajući prilagođenicu „kurikul“ o dobre hrvatske inačice kao što su „nastavna osnova“, „uputnik“ i dr., a koje su izričito i nedvojbeno preporučili stručnjaci za hrvatskim standardni jezik. Zanemarivanje hrvatskoga identiteta i nekih njegovih nosivih obilježja u kurikulu držimo neprihvatljivim stručnim propustima onih koji su ga pisali i prvorazrednim političkim pitanjem kojim se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta mora vrlo ozbiljno pozabaviti
popis članova