DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.23Tra
Svečano obilježen Dan hrv. knjige i osnutak DHK
22. travnja 2012. pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema svečano je obilježen Dan hrvatske knjige i osnutak Društva hrvatskih književnika.
Na svečanoj sjednici Upravnog odbora, održanoj u povodu Dana hrvatske knjige i osnutka DHK bili su nazočni izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Borisa Šprema, pokrovitelja manifestacije, Valter Boljunčić, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Tedi Lušetić, zamjenik pročelnika Gradskog odbora za obrazovanje, kulturu i šport, Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske te predsjednica Hrvatskog društva teatrologa i kazališnih kritičara Sanja Nikčević.
Nakon pozdravnih riječi prof. dr. sc. Valtera Boljunčića i Sanje Nikčević govor je održao Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika.
U hrvatskoj književnosti danas
hoće se dugotrajna i mukotrpnoga rada
U povodu Dana hrvatske knjige 2012.
Društvo hrvatskih književnika danas prvi put ozbiljno i promišljeno, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora, obilježuje Dan hrvatske knjige, dan svoga utemeljenja i svrhe svoga postojanja. Otkako je 1996. Hrvatski sabor proglasio 22. travnja Danom hrvatske knjige i otkako su tim povodom utemeljene književne nagrade „Judita“, „Davidias“ i „Slavić“, prvi put dodijeljene 1997., DHK je svake godine u Splitu obilježavao taj dan dodjelom spomenutih nagrada i posebnom smotrom hrvatskoga pjesništva. Osjetivši potrebu, pa i nužnost jačanja svijesti o značenju književnosti za sve dijelove našega društva, posebice s razloga što suvremena svijest književnost kao vrijednost više ne prepoznaje, što je književnost danas gotovo posve obezvrijeđena i estradizirana, što joj se uskraćuje pristup medijima te suzuje medijski i svaki drugi prostor, odlučili smo od ove godine redovito Danu hrvatske knjige posvetiti znatno veću i dostojnu pozornost. Koliko je taj dan važan nama književnicima, članovima DHK, vjerujemo i članovima HDP-a, kao i svima onima koji su na bilo koje načine povezani s knjigom, jer je to dan našega osnutka i početak našega djelovanja, toliko je taj dan važan cijelomu našem društvu, svim našim građanima, jer Dan hrvatske knjige snažnije, zornije i rječitije ističe sve one vrijednosti koje su hrvatska knjiga i hrvatska književnost u više-manje spretnu ili nespretnu i nedostatnu dijalogu s europskom književnošću – sutrašnji dan je Dan svjetske knjige – utjelovile u povijest i sadašnjost života našega naroda i cijeloga našega društva u svim njegovim različitostima.
Društvo hrvatskih književnika proživjelo je od svoga osnutka do naših dana sto dvanaest godina svoga rada i djelovanja, brinući se o razvitku i stalnom napretku hrvatske književnosti, potičući suvremeno književno stvaralaštvo i vrjednovanje hrvatske književnosti, razvijajući i njegujući hrvatski jezik, unaprjeđujući i štiteći slobodu književnoga stvaranja i djelovanja, štiteći socijalna prava svojih članova i njihovih obitelji, pokrećući javne književne tribine i različite literarne susrete, ostvarujući svoju nakladničku djelatnost, kadšto s većim, kadšto s manjim uspjesima i utjecajima na ukupne kulturne, duhovne, društvovne i druge prilike u prošlostoljetnoj povijesti hrvatskoga naroda i u prvom desetljeću 21. stoljeća, držeći se prvotne svrhe Društva izražene u njegovimPravilima iz 1900.: „da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost“, „da zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža“ i „da potpomaže prave članove i njihovu siročad“.
Ne treba zaboraviti da se i u okrilju Društva hrvatskih književnika rađala i razvijala demokratska i pluralistička preobrazba cjelokupnoga našega društva. Izvojštena hrvatska neovisna država, međunarodna priznata i utemeljena na načelima liberalne demokracije, prvi put u povijesti hrvatskoga naroda omogućuje hrvatskoj književnosti da se konačno oslobodi raznih oblika tendencija i dužnosti u borbi za hrvatsku samostalnost i očuvanje nacionalnoga identiteta, kako je to uglavnom sebi nametala tijekom čitave naše povijesti te da se napokon nađe oči u oči sa samom sobom, sa svojom slobodom, na svoju dobrobit i dobrobit svoga naroda. U takvim okolnostima više nema zabranjenih tema i nema sadržaja o kojima naša književnost ne bi mogla govoriti i svjedočiti; može se napokon pisati o svemu što tišti njezina autora, može konačno slobodno pisati i protiv svega. Kako je to svojedobno pisao Stanko Lasić: „Jedino kao slobodno ispitivanje sebe same (kao slobodna izgradnja vlastitog bića) hrvatska književnost može naći (ili tražiti) dostojno mjesto u cjelini u kojoj oduvijek postoji a koja se zove evropska književna sfera“. Osnovna pitanja našega djelovanja više nisu i ne bi smjela biti političke naravi, trebali bismo se osloboditi donedavne napasti zvane politika – ne samo mi, DHK, nego svaka naša institucija koja ima svoje kulturno poslanje – odnosno morali bismo se kloniti opsjednutosti politikom, što nipošto ne znači da šutke prelazimo preko određenih političkih pitanja, osobito u području kulturne politike, ne tražeći od politike odgovore.
Danas, duboko svjesni tijesnih i recesijskih vremena, skromnih financijskih mogućnosti, vrlo niskih naklada knjiga (danas su pravi sretnici oni koji knjige tiskaju u nakladi od tisuću primjeraka), gotovo neznatne prodaje, rasuća knjižne distribucije i propadanja knjižara – govori se da je prodaja knjiga pala 40 posto, želimo imati udjela u svim oblicima solidarnosti sa svim slojevima našega naroda, u prvom redu s onima koji su bez posla, ali i onima koji žive svoju treću dob s minimalnim mirovinama. Stoga se ne ćemo žaliti na smanjene potpore Društvu u cjelini i njegovim pojedinim programima i projektima. Žao nam je samo što Ministarstvo kulture neke nove inicijative koje smo pokrenuli (primjerice Umjetničke večeri u DHK, Mala tribina i časopis za književnost za djecu i mladež, u to će sljedeće godine ući i neke druge Večeri o kojima razmišljamo) nisu prepoznate kao vrijedni i potrebni projekti, nadajući se da će ih sljedeće godine ipak kao nove vrijednosti prepoznati. Mi ćemo, uz sinergiju svih naših članova, njihovu međusobnu solidarnost i odgovornost za suvremeni hrvatski književni i kulturni trenutak i uz sinergiju DHK i drugih nacionalnih kulturnih i znanstvenih institucija, ustanova i udruga diljem naše zemlje, nastojati ostvariti svoje zacrtane projekte ili sudjelovati u projektima drugih institucija te prebroditi trenutno vrlo teško stanje. Kao primjeri takve sinergije zorno služe ovogodišnji simpoziji posvećeni velikanu hrvatske enciklopedistike Mati Ujeviću i časopisu „Hrvatska revija“, simpoziji u organizaciju kojih smo uključili brojne nacionalne institucije, ali i Umjetničke večeri u DHK koje ostvarujemo u suradnji s Muzičkom akademijom i Akademijom dramske umjetnosti, dajući priliku mladima i mlađima da obogate život našega Društva i kulturni život grada Zagreba i Hrvatske. Nipošto pritom ne mislimo na zagrebocetričnost, svjesni da književni, kulturni i duhovni život zahtijeva svaki kutak naše zemlje. Osobito bi nam bilo stalo do književnih susreta naših književnika u različitim sredinama naše zemlje, od gradskih knjižnica i njihovih podružnica, do školskih knjižnica, sa svrhom da se podupre knjigu, da se potiče čitanje i kupnja knjiga, da se poveća čitanost kako se mladi i najmlađi naraštaji ne bi posve izgubili u virtualnom svijetu računalnih igara, u medijskim manipulacijama i svijetu ovisnosti, nego da prionu uz knjigu, životnu pratilicu, koja stalno propituje smisao života, širi slobodu i njezine obzore. S tih razloga započinjemo s književnim susretima s djecom i mladeži zagrebačkih i drugih škola u našim prostorijama, s tih razloga začinjemo svoj novi časopis za književnost za djecu i mladež, zahvalni financijskoj potpori Grada, koji će u četiri broja godišnje donositi primarnu književnost za djecu i mladež, kritičke tekstove o toj književnosti te stručne i znanstvene radove naših stručnjaka za tu vrstu književnosti. S radošću se priključujemo obilježavanju na međunarodnoj razini stote obljetnice kultnoga romana Šegrt Hlapić Ivane Brlić Mažuranić sljedeće godine.
Naša ukupna nakladnička djelatnost ovisi dakako o visini potpore. Uz poznate i afirmirane naše časopise „Republika“ i „Most“ te „Malu knjižnicu DHK“ razmišljamo i o nužnim pretiscima književnih djela koja više nisu dostupna, koja su rariteti i u našim knjižnicama, pa i u Nacioanlnoj i sveučilišnoj knjižnici, kao što smo to učinili potkraj prošle godine, objavivši pretisak Nemira Ive Andrića o 50. obljetnici dodjele Nobelove nagrade. Budu li to mogućnosti dopustile, jedan pretisak objavit ćemo i potkraj ove godine. Žao nam je što se iz godine u godinu smanjuju sredstva za naš temeljni mjesečni časopis „Republika“, koji redovito izlazi, usuđujem se ustvrditi, koji je najredovitiji časopis u našoj zemlji. Ne nalazimo valajne razloge za smanjenje dosadašnje potpore.
U trenutcima skorašnjega ulaska naše zemlje u zajedničku obitelj europskih naroda, Europsku uniju, hrvatski narod može s ponosom svjedočiti svoju tisućljetnu nazočnost i kulturnu baštinu, ali i ponuditi suvremena umjetnička djela i djela kulture koja na vrsne autorske načine izriču njegovu ukorijenjenost u tradiciju, tako i modernost, tako i senzibilitet za novo, uz neodustajanje od klasičnoga vrijednosnoga sustava zapadne uljudbe koja ima grčko-rimske i židovsko-kršćanske korijene, odnosno formae mentis... Svojim inicijativama, svojom predanošću i zauzetošću, kompetencijama, izvrsnošću i samoprijegorom valja Hrvatsku odvoditi u svijet i svijet dovoditi u Hrvatsku. Osim toga, nužna su bilateralna i regionalna povezivanja i dijalogiziranja sa stranim književnostima, u prvom redu, s njemačkom, francuskom, engleskom i talijanskom književnošću, na temelju kojih programa se mogu pribaviti sredstva iz EU-fondova, to više što potpora EU-a za kulturne projekte nije usredotočena na glavne europske gradove, a jasno je da se književni i kulturni život ne iscrpljuje isključivo u Zagrebu. Ima li što primjerenije nego o 120. obljetnici rođenja Miroslava Krleže, dakle netom nakon ulaska u Europsku uniju, pripremiti međunarodni simpozij o njegovu djelu, ima li većega brenda u našoj literaturi 20. stoljeća od Miroslava Krleže? Zajedno s Maticom hrvatskom preuzeli smo projekt manifestacije „Ča, kaj i što“ koji bi 2013. okupio ne samo domovinske pjesnike nego i pjesnike iz susjednih zemalja. To su projekti koji mogu računati s EU-potporom. Za realizaciju takvih projekata hoće se većega sudioništva mladosti te dugotrajna, strpljiva i mukotrpna rada. Zato smo se okrenuli prema mladim ljudima u dobi od osamnaest do trideset i pet godina koji s jednom književno relevantnom knjigom mogu postati članovi našega Društva. Naši mladi i mlađi naraštaji moraju dobiti istinsku šansu da u okvirima DHK postupno preuzimaju važne zadaće na promicanju književnih vrjednota i svojom poetičkom raznolikošću pridonose razvitku suvremene hrvatske književnosti. Godina 2013. bit će stogodišnjica rođenja jednoga od najzanimljivijih naraštaja hrvatske književnosti (Marinković, Vida, Kovačić, Nizeteo, Šolc, Balentović, Enver Čolaković,). U pogledu obilježavanja obljetnica časnih prethodnika hoće se više koordinacije, promišljenosti i interdisciplinarnosti u pristupu novim čitanjima i tumačenjima njihovih djela.
Socijalni status književnika ostaje naša trajna i – sudeći po sadašnjim materijalnim prilikama – bolna zadaća. DHK je učinilo sve što je moglo učiniti u pogledu realizacije naknada za javnu posudbu književnicima, ali i prevoditeljima. Do vlasti je kada će se taj zakon početi primjenjivati. Osim toga, valja preciznije zakonski odrediti pitanja naknade književnicima za objavu tekstova ili dijelova tekstova, bez obzira na to u kojem mediju bili objavljeni, primjerice u čitankama ili raznim priručnicima. Svoj smo prijedlog uputili Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, koje nas je izvijestilo da će naš konstruktivan prijedlog razmotriti tijekom izrade izmjena i dopuna Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu. Svoje najugroženije članove potpomažemo u granicama svojih skromnih mogućnosti, svjesni da je solidarnost jedna od glavnih sastavnica koju DHK treba njegovati.
DHK se otvorilo novim načinima komuniciranja: to treba dalje razvijati i voditi osobitu brigu o izradi i promišljenom „punjenju“ informacijama i sadržajima naših web-stranica, koji su bitni za rad i djelovanje Društva u cjelini ali i svakoga našega člana. To zahtijeva veću stručnu spremu i informatičku opismenjenost i opremljenost kako bismo mogli odgovoriti na nove izazove današnjega vremena.
Gospođe i gospodo, kolegice i kolege, dragi prijatelji, duh vremena je nemilosrdan, medijski žanje i kukolj i žito (to je jedna od prispodoba kojom se ukazuje na nužnost tolerancije), često nas dovodi u slijepe ulice i zna nas učiniti ravnodušnima, bezvoljnima i razočaranima. Unatoč svim protivštinama što nasrću na lijepo i dobro onoga čime se pošteno nastojimo baviti, tim se silnicama možemo suprotstaviti većom međusobnom tolerancijom, poštivanjem bogatstva naših različitosti, homogenizacijom DHK, sinergijom njezina članstva te združenim naporima drugih institucija, ustanova i udruga na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Rekoh u svojim programskim smjernicama, vjerujem da i vi vjerujete kako se samo nesebičnim, predanim i marljivim radom i djelovanjem možemo nadati boljitku svih nas, drukčijem, pristojnijem, vedrijem i radosnijem licu našega naroda i općem dobru cijele naše zemlje.
Naši građani moraju znati koliko je naporan književni rad, koliko truda i odricanja zahtijeva, koliko putovanja u stvarnom i duhovnom smislu, koliku povezanost traži s medijima koji ga poput krpe odbacuju, koliko se teško nosimo u komunikacijama s velikim europskim središtima, s koliko se muke nastojimo osloboditi različitih povijesnih natruha i sumnje u vlastite sposobnosti, u kakvu siromaštvu žive suvremeni hrvatski pisci i kakav je njihov materijalni položaj, koliko teško ulazimo u druge jezike... Bez prave potpore državnih, regionalnih i lokalnih tijela vlasti teško se sami možemo oduprijeti svim tim problemima, iako smo svjesni da određena rješenja i ideje treba tražiti i na drugim mjestima. Dan hrvatske knjige dobar je povod da se nad svim tim pitanjima koja su povezana s našom književnošću, njezinom ulogom i mjestom u društvu, njezinim stvaraocima i njezinim promicateljima (knjižnice, mediji, škole, knjižare, nakladnici, državna tijela) „diljem doma“ ali i u svijetu, zamislimo i zajedničkim snagama pokušamo iznaći najbolja rješenja, bez isključivosti, bez ideoloških zadrtosti i bez političke arbitraže – dopustimo hrvatskoj književnosti da diše punim plućima i ispituje granice svoje slobode. Ako smo kao narod glavninu svoje povijesti proživjeli na periferiji europskih događanja, ako nam se naša književnost činila u tim zbivanjima perifernom u odnosu na one velike, pokušajmo sada, kad se otvaraju vrata punoj integraciji s europskim političkim, gospodarskim i kulturnim krajolikom, neopterećeno živjeti, ne površno i ne bez plana i sustava, nego sustavno, uz uporni trud, zauzetost i odgovornost, našu hrvatsku književnost iz nje same ali i kao potrebu svoga naroda. Danas se zaista u hrvatskoj književnosti i oko nje hoće mukotrpna, strpljiva i sustavnoga rada. Hvala Vam na Vašoj pozornosti.
Božidar Petrač
predsjednik Društva hrvatskih književnika
popis članova