Jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika-emigranata, u povodu 75. obljetnice rođenja, zaslužio je primjeren izbor iz svoje pjesničke prakse. Cilj je ovog izbora podsjetiti na temeljne formalne i semantičke korijene Marunine poezije, na njegov dosluh s beat-pjesništvom i dijaloški odnos spram lirike C. Bukowskog, ali i specifičan kontakt s poetikama V. Majakovskog i P. Nerude, odnosno sa suvremenim hispanoameričkim pjesnicima. U hrvatskom kontekstu, Marunino je pjesništvo u svojevrsnom dodiru s poetikom I. Slamniga, ali i drugim poetskim praksama hrvatskoga pjesništva druge polovice XX. stoljeća. Treba naglasiti da će najveća pozornost u ovome izboru biti usmjerena ishodišnoj semantičkoj potki Marunina pjesništva, a to je ironija, koja je vidljiva u demitologizaciji književnosti i simbola materijalnog povijesnoga svijeta.
Urednik: Ivica Matičević