U povodu 25. obljetnice smrti Dalibora Cvitana objavljen je izbor eseja, novela i feljtona koje je priredio Branko Maleš. Punu afirmaciju Cvitan će doživjeti kao esejist u 1970-im godinama, kada izlaze njegove knjige eseja Ironični narcis (1971), Pravo na nesreću (1978) i Zgranut nad Zlom (1978). Duhovna, tematska i idejna zaokupljenost nihilizmom osnovna je dominanta Cvitanova proznog opusa. U ovoj knjizi sakupljeno je dvadesetak eseja, novela i feljtona u kojima se prepoznaju tipični Cvitanovi svjetonazorski obrasci: zagovaranje prava na različitost, eksplicitna polemičnost, konzervativnost i životni pesimizam. Specifična razlika u odnosu na dominantno mišljenje često je vidljiva u njegovim esejima koji pokušavaju biti svojevrsni društveni korektiv. Cvitanovu novelističku produkciju odlikuju asocijalne figure gradskih gubitnika i promašenih egzistencija koje na tom gubitništvu grade svoju životnu filozofiju. Feljtoni su uglavnom usredotočeni na pojave iz svakodnevice u kojima on prepoznaje mnoge konstante suvremenoga društva protiv kojih nastupa angažirano i temperamentno: gubitak moralne vertikale, prevladavajući konformizam te malograđanski ukus.