Roman Karlović dokazani je i višestran stvaralac. Prevoditelj, pjesnik, vrstan esejist, vrhunski erudit, i u ovoj zbirci poetsko proznih zapisa očituje višestruke poticaje svome pjesničkom projektu. Ishodišni sloj sačinjavaju: kontekst antičke kulture, starogrčki mitemi, legendarni staroheladski književni likovi, situacije znane iz klasičnih epova. Na drugoj strani je suvremena pjesnička svijest, cinična, opterećena mrakom stoljeća koja su slijedila, iskustvom kolektivne opačine i patnje povijesnog čovječanstva. Vratiti se tom ishodištu rječnikom suvremena pjesničkog senzibiliteta znači obaviti dvostruku intelektualnu operaciju. Spoj uzvišena i banalna na joyceovski način suvremeni svijet pretvara u mitski predio, pridodajući njegovoj sivoći i banalnosti zloguke slojeve tragičkoga, a tragičkome obnavlja aktualitet. Pjesnički subjekt, obremenjen iskustvom i senzibilitetom suvremenosti, razgovarajući izravno s tradicijom jezikom cinizma proizašlog iz poputbine tisućljetnog iskustva patnje, besmisla i praznine, vlastitom negacijom paradoksalno potvrđuje antički mitski krajolik kao prostor anticipacije svega tragičnog i mučnog u povijesti zapadne uljudbe, ali i kolijevku iz koje proizlazi sve dobro i loše u tradicijskom kolektivnom identitetu zapadnoga čovjeka