Rukopis pobuđuje pozornost i znatiželju već svojim naslovom – Stabla i drugi ključevi. Autor, kroz četiri ciklusa pjesama u prozi (Uzglavlje od visibaba, Iz ladica za uspomene, Gdje me još pamte stabla, Dodir crnih riječi) rasprostire fino poetsko tkanje: svaka je pjesma poput stabla koje izrasta pred čitateljem, a zatim se, u poanti, pretvara u ključ razumijevanja, korijensko mjesto dubljeg uvida u stvarnost u njenoj oduhovljenoj cjelovitosti, u misaonu i poetsku katarzu. Cijeli se rukopis sastaoji od iskaza koje donose svježu i neiskvarenu ljepotu poetskih titraja, prepletenih dubokim promišljanjem i doživljajem neprolaznog trenutka. Posrijedi je pjesnik istančanog senzibiliteta, a jezik je ove zbirke, poput uspavanke ili skandirane ode, jezik vještog pripovjedača, discipliniran do čvrste poetske lapidarnosti: „U travu se prosula ogrlica zveckavih mjeseca kakvim se kite sajamske prodavačice ruža. Da nije vrijeme između nas toliko otežalo i ti bi u ovoj omotnici vidjela srebrno svjetlucanje našega bijega-igre“ (Na livadu, zrikavcima).
(iz predgovora), Maja Gjerek
Urednik: Antun Pavešković