Objavljena je nova knjiga proznih zapisa u Maloj knjižnici; Josip Meštović: "Stari okvir za ništa".
Jedno od mogućih polazišta pri čitanju ove knjige je i sam njegov naslov. Naime, Stari okvir je autor, a ništa je Bog. Riječ je o svakidašnjim bilješkama, o svakidašnjim, to jest pokušajima, da se koliko toliko pomire, ako ne i usklade sva moguća pojedinčeva stanja, a koje od njih nije potrošno, s onim što je nedohvatljivo, što je kao takvo nepostojeće, pa prema tome što je kao ono koje je ništa, dakle kao ono koje je sve, budući da nema toga što nije prolazno, što nije vrijeme. Riječ je o tome da se pomiri, da se izjednači ono što je prolazno i postojeće s onim što je neprolazno i nepostojeće. Što više da se pokuša izraziti možebitni doživljaj te pomirdbe, koji izraz te pomirdbe, tog izjednačenja, te jednosti, riječima pak, sam po sebi ostaje nemoguć. Jer je riječima nedostižan, budući da je s onu stranu svakog poetskog, svakog filozofskog i svakog religijskog. U tim pokušajima brojna autorova asociranja svakojakih duštvenih pojava i objava njegove sredine ne bivaju i nehoteć mimoilažena. Riječ je dakle o dnevniku odvodnika, o pokušajima odvođenja sebe od svoje svakidašnjice, o dnevniku pokušaja prevladavanja sebe i nje. A za neke pak, prije je možda riječ o dnevniku zavodnika, dakle o dnevniku zavođenja samoga sebe.