U povodu 100. godišnjice rođenja donosi se izbor iz pjesničkog opusa hrvatskog modernističkog pjesnika K. Quiena. Svoje književno-pjesničko nadahnuće primarno pronalazi u nasljedovanju gričanskog, matoševskog impresionizma i strogo vezane forme, napose sonetnog oblika (N. Polić, Lj. Wiesner, itd.). Ipak, u kasnijim zbirkama zamjećuje se otkion od prvotnih koncepcija, tematskih nadahnuća i stroge forme. Pored razbijanja vezanog stiha, dolazi do prihvaćanja pojedinih aspekata nadrealističke poetike i hermetizma, a motivski sloj zaokružuje posvećenost zavičajnim mediteranskim sklopovima. Iako pjesnik nevelika opusa, Quien je jedan od najvažnijih pjesnika poslijeratne mosernističke generacije upravo zbog dotjerane forme i inzistiranju na imaginaciji zavičajnih slika. Iako je krenuo iz pjesničke tradicije XX. stoljeća, razvijajući se usporedo s I. Slamnigom, Z. Balogom i J. Stošićem, Quien je otišao najdalje u propitivanju mogućnosti pjesničkog jezika i hrvatske jezične podloge za takve načine iskazivanja.