Prozna zbirka Lidije Bajuk nastajala je u rasponu od nepuna tri desetljeća i njene su proze poredane kronološki, redoslijedom kako su nastajale. Ispunjene su bogatim repertoarom znakova, tropa, figura, ritmova i, ponegdje, rima. Mada uronjene u mitsko-metafizički svijet, one glasom i senzibilitetom suvremene autorice svjedoče o sadašnjosti i njenoj osjećajnosti. Sama autorica sažeto iskazuje vlastiti stvaralački postupak, riječima koje u iskonskom smislu očuđuju postupak i univerzum: Kad pišem, dotiče me bilje, otkucava voćni sat. Snažan suživot s prirodom, uronjenost u njene tijekove i ritmove, ali i oživljavanje tih ritmova i odzvuka riječima, dojmljivo oživljava čovjekovu bit kao dio velikog čuda zvana život. U njenom pjesničkom izrijeku moguća je škripa vratnica dok drvenom žicom odmiče ukuhane žličnjake od precijenjenih susreta. Njen izrijek personificira i same izrijeke koji se u njenoj rečenici nadaju zagrizu očnjaka u netom ubranu rajčicu. Njen svijet nastanjen je konkretnim pojavnostima napitka od komorača, zobom, rikolom. Sama spisateljica materijalizira sebe kao pastoralnu osobnost, pastiricu i putnicu u sanjane i snom dohvaćene svjetove. Njen, ali i svijet koji sugestivnom pjesničkom riječju postaje i naš, premrežen je mirisima, okusima, zvucima, rečenicama i značenjima. Rijedak spoj snažne pojavnosti i tanahna lirskoga osjećaja dočarava nam veliku svečanost života, temeljni pjesnički osjećaj autoričin.
Urednik: Antun Pavešković