Objavljena je nova knjiga u Maloj knjižnici u povodu 100. godišnjice rođenja Luke Brajnovića "Mjesečina u uljiku" (izabrane pjesme). Autor je, pored B. Marune i V. Vida, najbolji i najistaknutiji hrvatski emigrantski pjesnik. Od 1945. Živi u izbjeglištvu, najprije u Italiji i Španjolskoj, gdje je i završio studij i gdje je radio kao profesor književnosti i etike na Sveučilištu u Navarri do umirovljenja. Malo poznat književnim stručnjacima, dolazeća godišnjica je prilika da se historiografski i kritički progovori o opusu ovog značajnog hrvatskog pjesnika. Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Pisao je pjesame, pripovijesti i romane. Još za vrijeme studija bio je glavnim i odgovornim urednikom časopisa Luči (1940.-1943.), a od 1941. do 1944. godine bio je urednikom jednog od najraširenijih hrvatskih katoličkih tjednika Hrvatske straže.] U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima (Danica, Glas sv. Antuna, Hrvatska revija i dr.). U Madridu je pokrenuo i uređivao do 1955. godine reviju za duhovno-znanstvena pitanja Osoba i duh (zajedno s Hijacintom Eterovićem) te Knjižnicu Osvit, koja je, među ostalima, objavila knjigu pjesama Lucijana Kordića, knjigu eseja Vinka Kriškovića i Sveto Pismo Novoga i Staroga zavjeta u prijevodu Ivana Ev. Šarića, a u reviziji samog Brajnovića. Surađivao je i u raznim španjolskim novinama i revijama te je bio piscem brojnih priručnika za španjolske studente. U hrvatskim glasilima potpisivao se je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr. Brajnovićev pjesnički opus odlikuje katolička didaktičnost, meditativnost i rafinirana, dozirana patetika u izrazu, a piše vezanim stihom i u pravilnim rimama.