Objavljen je izbor iz proze Mirka Božića koji je priredio Antun Pavešković. Ponešto zaboravljen i zanemaren hrvatski književni klasik zaslužuje da ga se predstavi izborom njegovih najboljih novela i radio-drama, žanrovima u kojima je ostvario i antologijska ostvarenja. Sagledan kroz razvojnu liniju spjega stvaralačkog opusa (romanima, novelama, dramama i radio-dramama treba pridodati i esejistiku i kritiku), Božić se iskazuje kao pisac koji svoje djelo realizira u harmoničnoj povezanosti realističke i moderne stvaralačke tehnike: epske dionice i lirske sekvencije kao izraz njegova dodira s tradicionalnim realističkim romanima miješaju se s esejističko-filozofskim razmatranjima i monološko-asocijativnim načinom pričanja, što njegovo djelo postavljaju u vrh moderne hrvatske proze. U pripovijestima, jezikom punim neologizama, zaokupljen je psihološkom problematikom junaka suočenih sa sudbinskim situacijama u svom životu. Dobar dio Božićevih drama, pogotovo tih ranih, tematski je vezan uz rat; no s vremenom on će se sve manje baviti čovjekom u ratu a sve više ratom u čovjeku, težeći moralnom preispitivanju svojih junaka i traženju univerzalnih spoznaja. Među njima je i kasnija drama Pravednik (1961.), koja se općenito drži njegovim najboljim kazališnim ostvarenjem. No Božić je znao iskoračiti iz ratne tematike i na teatarsku pozornicu dovesti svoje suvremenike i pozabaviti se njihovim problemima: Ljuljačka u tužnoj vrbi (1956.), Svilene papuče (1960.). Osim za kazalište, Božić je pisao i radioigre (Tko je koga vodio?, 1959, Bubnjevi, 1964.), prema svojoj noveli Djevojka i hrast napisao je scenarij za istoimeni film (1955.), a osobit je odjek imala njegova TV serija Čovik i po (1974.).