Ovom zbirkom Paljetak pokazuje i dokazuje modernost soneta, njegovu sposobnost da u četrnaest stihova koliko ih sonet propisano mora imati, izrazi i sadržaje koji sonetu, reklo bi se pripadaju i koji uspješno odražavaju duh i trend suvremenog pjesništva.
U sedamdeset soneta zbirke "Nagazni soneti" autor Luko Paljetak nastavlja istraživati mogućnost toga stoljetnom praksom kodificiranoga pjesničkog oblika koji se u Paljetkovoj poeziji javlja već u zbirci "Soneti i druge zatvorene forme" 1983. U svom bijegu od rime ono svoj prostor ne vidi u sonetu nego ga traži ondje gdje i suvremena proza dobiva poticaj. Upravo zbog toga Paljetkovi soneti gube razmake/bjeline između katrena i tercena, a povremeno i rime, postaju prostor zgusnutog izričaja, kako se to vidi iz ove zbirke što ju je DHK objavilo uz autorov 70. rođendan. U njoj se Paljetak već samim naslovom bavi "nagaznim" temama što podjenako zadiru i u društveno i u intimno polje.