Drago Štambuk istaknuti je hrvatski pjesnik, tvorac niza zbirki i kreator specifična, osebujna pjesničkoga glasa. Kritika je njegov opus ocijenila najotvorenijim i najizazovnijim opusom suvremene hrvatske književnosti (Z. Mrkonjić). Kao i u ranijim ostvarenjima i ovdje pjesnik posvaja svijet, sada ponajprije onaj latinoamerički, posebice brazilski, pridodajući ga domovini i otvarajući joj nove prostore slobode i imaginativnih uvida. Sklon eksperimentu i istraživanju heterogenih uljudbi i poetskih praksi, u ovoj zbirci Štambuk nas suočava s veličanstvom prirode, s gustim i vlažnim šumama, vodama i visoravnima Amazone i Parane. Konkretan krajolik biva preobražen u čaroliju riječi, a prostranstva se svladavaju izoštrenom pjesničkom imaginacijom. Konstanta njegova pjesništva, propitkivanje o dvojnoj pripadnosti svijetu i domovini, odlikuje i ovaj zaokružen niz pjesničkih uradaka. Kreativno raspet između mediteranskog središta i ruba daleka svijeta, Štambuk se uvijek iznova vraća svojoj Itaki, svome bračkom podneblju kao egzistencijalnom i poetičkom ishodištu. Osjećajući koliko naše vrijeme potrebuje razumijevanje i prevladavanje starih dihotomija, Štambuk odašilje snažnu poruku o svijetu koji je domovina i domovini koja je božanski dio tog istog svijeta. Istinska kreativna napetost ovoga pjesničkog sloga ishod je mirenja krajnosti i njihova uzdizanja na višu, božansku razinu svijesti koja se nikada ne može dosegnuti, ali pokušaj njena dosizanja jamstvo je opstanka na našem višestruko ugroženu planetu. Multikulturalnost, naglašen identitet i globalizam naravno su duhovno okružje ovoga pjesničkoga projekta.