Pjesnikinja Božica Brkan znano je i afirmirano ime hrvatskoga suvremenog pjesništva. Mada je tema njene zbirke, koja je kao rukopis nagrađena drugom nagradom od strane Udruge Pasionska baština, nabožna i preuzeta iz religiozne i teološke tradicije, ova čvrsto koncipirana pjesnička cjelina tematskom aspektu pristupa na suvremen, modernistički način. Osamnaest pjesama u ovoj zbirci izvrstan su primjer kako se tradicionalna tema može aktualizirati prilagođavanjem pjesničkog glasa i tematskog rakursa suvremenoj situaciji, a da se, istodobno, nipošto ne umanji dignitet i kulturno značenje religijske tradicije. Žena i njen status bitne su poveznice tradicije i aktualiteta. Implicitna poruka ove zbirke ispisane duboko proosjećanim senzibilitetom žene i empatije spram statusa i povijesne sudbine figure ženskoga jest da se bit ženstvenosti najautentičnije materijalizira u patnji. Patnja je tu i simbol i realizirana poetska slika. Pjesnikinja opjevava suvremenu egzistencijsku zebnju i socijalnu ugroženost općenito, a navlastito muku žene kao žrtve besperspektivnosti, pohlepe i svakovrsnih obezvređivanja njena dostojanstva. Na jezičnoj razini osobito su zanimljivi uporabni aspekti pjesnikinjine zavičajne kajkavštine, uporaba slanga uz nazočan jezični standard.