Pjesnikinja ovom knjigom poezije izvore nalazi u modernizmu ali i u klasičnom mediteranskom hermetizmu, bez trendovkih orijentacija.
Tvarnost riječi u poeziji izričito posvećenoj jeziku, jeziku kao povijesti i metaforičnosti bitka, u dijalektici zatvorenosti i otvorenosti, ova se poezija odmata zamatanjem jezikom. Uz izvornu začudnost svijetom, knjiga poezije Predriječ, jest pjevanje jezika kao razgovor s jezikom, potvrđujući J. G. Hamannovu tezu, da je "poezija materinski jezik ljudskoga roda". U ovoj knjizi to je razgovor čovjeka kao povijesnoga bića, svijeta i vremena, jer pjesnička riječ jest sam trag bitka. Budući pjesništvo utemeljuje ono što traje, sam povijesni svijet, pjesnikinja ovom knjigom u su-titranju s tim svijetom u materinskom jeziku, sidri svoju poeziju u Predriječ u potrazi za pra-smislom unutarnjega monologa i raz-govora sa svijetom.