Rukopis tvori dvaneast radova u za autora tipičnu filološko-esejističkom zboru, a romanska ih književna tradicija povezuje u cjelovito znanstveno-književno djelo.
Knjiga je naslovljena prema ponajvećoj raspravi u njoj, u kojoj se raščlanjuje Danteovo apostrofiranje Hrvatske u Raju (XXXI., 103-108) u pozitivnu suznačenju, što je tendenciozno tumačeno od naših zapadnih, prekomorskih i istočnih susjeda u prošloms toljeću. Ta tumačenja akademik Tomasović rasvjetljuje i ujedno opisuje traduktološki dvanaest hrvatskih verzija tih slavnih Danteovih stihova. U ostalim radovima on se bavi u nas izostalim romanističkim temama: provansalskim versifikatorskim sustavom, talijanskom petrarkisticom Gasparom Stampom, Tassovim veleepom Oslobođeni Jeruzalem te u posebnoj studiji Gundulićevom nepoznatom intertekstualnom vezom s rečenim spjevom, daje portrait najvećega portugalskog epika Luisa Vaz de Camoesa, kao i dantologa iz Trogira Ante Lubina, prikazuje utjecaj Mauricea Materlincka na hrvatske moderniste, analizira dva znakovita mladenačka prepjeva Zvonimira Mrkonjića. Istaknuti je da akademik Tomasović u radovima podastire i obrazlaže vlastite sudove, koji su često neovisni o bogatoj pripadnoj literaturi, koju uredno navodi. U tom su pogledu dva priloga znakovita Cervantesova pohvala slobodi (u romanu Don Quijote) istovjetna Gundulićevoj (u epilogu drame Dubravka).