Književni opus Zvonimira Baloga obuhvaća impozantan broj od šezdesetak knjiga za odrasle i djecu. Zajednički nazivnik svih njegovih projekata jest humorizam, majstorska uporaba jezika, jezični ludizam i nepatvorena vedrina izraza, jednako zanimljiva i uzbudljiva odraslima i djeci. Njegove teme raznovrsne su, a sloboda poigravanja jezičnim sustavom, kako je kritika već primijetila, ima u sebi veliki naboj pozitivne subverzije, budući da otvara prostor slobode u kome se moguće poigrati svakim sustavom, osobito ako ga shvatimo kao mogući represivni okvir. Sustav je u Balogovu projektu osporen prvenstveno na mikrostilskoj razini. Na razmeđu anegdotalnosti i liričnosti, Balog se neprestano igra i time svjedoči mogućnost i potrebu promjene svijeta okoštalog i lišena vedrine. Sve spomenuto, karakteristično za njegov književni opus u cjelini, odlika je i ovoga rukopisa koji već od svog naslova, posve ludistički sklopljena, ostentativno ulazi u prostor igre i širi ga ne samo na mikrostilskoj, nego i na makrostilskoj, konstrukcijskoj razini. To nije novost u Balogovu opusu, ali je i ova knjiga, bez obzira što znamo što očekivati od ovoga pisca, prepuna svježine i unutarnje energije koja potvrđuje ono što je kritika jednoglasno zaključila: Balog je klasik hrvatske književnosti za djecu, ali i vrhunski majstor književne riječi, bez obzira na recipijentsku dob kojoj se obraća.