Objavljena je nova zbirka poezije u Maloj knjižnici - "Svjetlokazi" Tomislava Milohanića. Zbirka je podijeljenja na šest ciklusa pjesama Za staknuti voganj, Slapovita šutnja, Umjetnikov put križa, Sonetni adventski vijenac, Iskrenje i žuborenje i Svjetlokazi (jedan ciklusna čakavskom narječju i pet ciklusa na standardu hrvatskog književnog jezika. Ukupno sadrži osamdeset pjesama.. Prvi ciklus pjesama Za staknuti voganj kroz stihove zvonke, arhaične čakavice zapadne Istre isprepliće se zavičajno, nacionalno i univerzalno. Ciklus Slapovita šutnja suptilno raskriljuje arkadijski svijet djetinjstva u vilinskoj Istri, bljeskovima radosti, vedrine i mudrosti. Umjetnikov put križa. Pasija stvaranja, doživljavanja, obnavljanja, zapitanosti… Arhetipovi, zgusnuta metaforika; preplitanje zbilje i slutnje. Realnog i nadrealnog. Duboko se ćuti agonija bola, preobrazbe i svjetla. Sonetni adventski vijenac: četiri soneta s 'plamenom' odozgora – četiri nedjelje došašća, u autentičnom ambijentu seoske idile, u ozračju rustikalne istarske kuće. U sonetima je upleten ugođaj bdijenja, iščekivanja, blagosti; otajstveni odsjaj nutarnje svjetlosti i poljubac neba i zemlje. Iskrenje i žuborenje - u formi haiku pjesme uhvaćene su impresije bljeskova radosti u probuđenoj prirodi. Šesti ciklus Svjetlokazi, uzneseno i uskovitlano doživljavanje posebnih, darovanih trenutaka, koji u sebi sažimlju i oduhovljuju stalno pulsirajuće sada, neopozivo i sublimatski ukotvljeno u Riječi, Logosa i Ljubavi.