Ovaj je ekstenzivni, elaborirani i razrađeni esej nastao na temelju čitanja hrvatske književnosti, i pronalaženja u njoj specifične teme nostalgije, sjećanja, sjete. Grčićeva je sposobnost asocijacije i povezivanja naizgled neobičnih i nespojivih fenomena itekako poznata hrvatskim čitateljima, pa je to slučaj i u ovoj knjizi. Izdvajajući tek naizgled jedan fenomen kao supstrat iz različitih literarnih opusa i poetika, autor podastire cijeli niz originalnih opservacija o hrvatskom identitetu, nacionalnoj povijesti, kulturi, politici, društvu – uopće ono što se može nazvati duhovni svijet hrvatskog čovjeka. Grčićevo pisanje odlikuje visoki stupanj stilskoga umijeća i arheologije znanja, tako da je i ovaj veliki esej zrcalo njegove mudrosti i poruka (bez nadređenih pouka) svakome onome koji želi proniknuti u um i duh nacionalnog bića. Treba spomenuti da je tekst premrežen i komparativnom vizurom, svojevrsnom rešetkom stranih utjecaja i veza koji se osjete u razgradnji nostalgičarskog fenomena.