U Maloj knjižnici DHK-a objavljena je nova knjiga Željke Lovrenčić: Slova, riječi, glasovi… Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi.
Željka Lovrenčić je autorica 20 knjiga i pjesničkih panorama, prevoditeljica 76, a urednica 18 knjiga.
Njeno najnovije djelo većinom obuhvaća tekstove koji se odnose na poeziju i prozu suvremenih hrvatskih autora objavljivane u hrvatskim recentnim časopisima kao što su Kolo, Nova Istra, Alternator, Književna Rijeka, Hrvatski iseljenički zbornik i drugi. Među ostalima, autorica piše o pjesničkim zbirkama Slavka Jendrička, Stanka Krnjića, Ljerke Car Matutinović, Stjepana Šešelja, Maje Kušenić Gjerek, Pere Pavlovića, Sanje Domenuš te o prozi Hrvoja Hitreca, Diane Rosandić Živković, Tihane Petrac Matijević, Božice Brkan, čileanskog književnika hrvatskih korijena Juana Mihovilovicha…
U predgovoru knjige, književnik kritičar Davor Šalat između ostaloga kaže: „U svemu tome, tekst Željke Lovrenčić je zanimljiv, vibrantan, lako čitljiv te pozoran na cjelinu i mnoge detalje, na citate iz djela i vlastite interpretacije, na ravnotežu refleksije i emocije, kulturne i estetske funkcije književnosti i njezina društvena konteksta. Možemo zaključiti da upravo prividnom „razbarušenošću“, zapravo raznovrsnošću tema i djela o kojima piše autorica, kao i u nekim vlastitim prethodnim izdanjima, postiže svrhu svoje knjige. A to je iznimno bogatstvo znanja i spoznaja o vrlo različitim žanrovskim, književnim, kulturnim, narodnim i psihološko egzistencijalnim područjima koje izaziva čitateljevu znatiželju i pobuđuje ga na daljnje zanimanje za nove spoznaje o prostorima o kojima prije jedva da je išta znao (…).“