DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.25Lis
Posjet Sofiji 2018. godine
Društvo hrvatskih književnika održava literarnu komunikaciju s nekoliko bugarskih kulturnih i književničkih udruga. To su: Narodna čitaonica „Dr. Peter Beron – 1926.“ iz Sofije, Slavenska književna akademija iz Varne i Savez bugarskih književnika sa sjedištem u Sofiji. Najdužu, uskoro desetljetnu, suradnju ostvarili smo s „Narodnom čitaonicom“. Tijekom tih godina u Sofiji su književno predstavljena skoro sva vodeća pjesnička imena suvremene hrvatske poezije: Ante Stamać, Božidar Petrač, Boris Biletić, Stjepan Čuić, Ernest Fišer, Veljko Barbierti, Jakša Fijamengo, Ružica Cindori, Ivana Šojat, Enerika Bijač, Stjepan Šešplj, Josip Bratulić, Dubravko Jelačić Bužimski i Borben Vladović. Pojam „Narodna čitaonica dr. Peter Beron – 1926.“ u Bugarskoj označava kulturnu udrugu sličnu našoj Matici hrvatskoj, odnosno Ilirskoj čitaonici iz 19. stoljeća. Oko sofijske Čitaonice okupljaju se brojni književnici, publicisti i javni djelatnici. Ona ima razgranatu mrežu suradnika, vlastitu izdavačku djelatnost, prostore za rad i vrlo praktičnu dvoranu za multimedijalnu djelatnost.
Knjigu „Simboli bugarsko-hrvatskog Zbornik „Most“ posvećen hrvatskim
prijateljstva objavila je udruga „Epis- književnicima prevedenim na bugarski
kop Josip Juraj Strossmayer“ – Sofija
„Narodna čitaonica „Dr. Peter Beron“ izdaje svoja glasila
Naš domaćin bila je vrlo agilna tajnica Čitaonice, Svetla Slaveeva. Ove, tj. 2018. godine kao gosti, u ime DHK sofijske čitaonice nastupili su Ivan Babić i Đuro Vidmarović. Obojica su bili vrlo srdačno primljeni i priređen je recital njihovih književnih djela koja je prethodno preveo poznati bugarski književni prevoditelj Gančo Savov, smozatajan velikan koji je u vrijeme komunizma boravio 11 godina u logoru.
Prof. Gančo Savov s gospođom
Recital je bio dvojezičan uz glazbenu pratnju jednog mladog bugarskog umjetnika. Dvorana u kojoj se izvodio program bila je ispunjena uglednim sofijskim i bugarskim kulturnim djelatnicima.
S lijeva nadesno: Ivan Babić, Gančo Savov, Đuro Vidmarović, Nadežda Zaharjeva i Dmitro Hristov
Sudionici književne večeri ispred sjene Čarlija Čaplina
Prijevod na bugarski jezik čitala je kazališna umjetnica, a hrvatski su gosti nakon toga čitali svoje tekstove u izvorniku. Kroz program je znalački vodila književnika Nadežda Zaharijeva.
Nastup hrvatskih autora počastila je svojim dolskom i gospođa Jelica Krišto, ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sofiji. Ona je zastupala Nj. E. Ljerku Alajbeg, hrvatsku Veleposlanicu u ovoj Državi.
Potrebno je ovom prilikom kazati nekoliko riječ i o gostoljubivosti tajnice Čitaonice, gospođe Svetle Slavveve. On je gostima iz Hrvatske omogućila kvalitetno upoznavanje bugarske metropole i njezinih znamenitosti. Prilika je kazati kako je Sofija vrlo lijep, uredan i velik europski grad s bogatom arhitekturom, brojnim kulturnim spomenicima, prostranim trgovima, parkovima, šetalištima, prekrasnim crkvama, s visokom planinom Vitošom (dvostruko viša od zagrebačke Medvednice), koja se ponosno diže u pozadini metropole kao kulisa nekog čudesnog prirodnog spektakla.
Svetla Slaveeva između Ivana Babića i Đ. Vidmarovića
Svi koji prvi puta dođu u ovaj grad, ukoliko imaju određene predrasude obzirom na komunističku i tursku povijest Bugarske, a takav je bio i pisac ovih redaka, ostaju ugodno iznenađeni ovom lijepom prijestolnicom.
Hram sv. Aleksandra Nevskog, Prvostolnica Bugarske Pravoslavne Crkve
Dekorativni detalji unutarnjeg uređenja Prvostolnice podsjećaju na hrvatsku srednjovjekovnu karolinšku plastiku:
Pisca ovih redaka naročito su se dojmili spomenici, crkve i kulturno – povijesni objekti. Među crkvama ističe se veličanstvena Prvostolnica Bugarske Pravoslavne Crkve, posvećena svetom Aleksandru Nevskom, a podignuta nakon oslobađanja od osmanlijske okupacije i proglašenja nezavisnosti s vlastitom carskom kućom na čelu. Katedrala je doista monumentalna, oslikana lijepim freskama i premda veličanstvena po obimu, djeluje prijatno i tiho.
Hram sv. Nikole Ruske Pravoslavne Crkve
Druga crkva na koju skrećem pozornost je nešto manja, pravoslavna bazilika koja pripada Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi, a posvećena svetome Nikoli. U njoj su pohranjene moći (dio tijela) velikoga ruskog sveca, Serafima Sarovskog.
Ulaz u Rezidenciju predsjednika Republike Bugarske
Nedaleko od Prvostolnice nalazi se i monumentalna Predsjednička palača. Ulazna vrata čuvaju stražari odjeveni u tradicionalnu bugarsku vojničku odoru. Moro sam se sjetiti kako su naši kroatofobi nastojali zabraniti uniformiranu svečanu Predsjedničku počasnu gardu, samo zbog nacionalne odore, nazivajući to kičem i preživjelim kompleksom. Hrvatski Predsjednički dvori odnosu na ove u Sofiji djeluje skromno. Uz Predsjedničku palaču ističe se zgrada Bugarskog parlamenta, Nacionalne banke i dvorac bivše carske obitelji koji danas služi kao umjetnička galerija.
Rezidencija bivše bugarske carske obitelji
Ispred svih zgrada, u parkovima i na trgovima podignute su umjetničke skulpture i spomenici istaknutim bugarskim nacionalnim veličinama.
Grob nacionalnog preporoditelja Ivana Vazova
Sve skulpture povijesnih ličnosti rađene su u realističkoj maniri i nismo primijetili da bi se neka od takvih osoba prikazivala u obliku karikature, ili kao rugoba, kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Bugarsko narodno kazalište u Sofiji
Veliko šetalište u središtu Sofije naziva se po planini Vitoša. Krcato je šetačima, prolaznicima i trgovinama. Uočili smo velik broj vrlo ukusno opremljenih restorana s terasama postavljenim na šetalištu. Trgovine su dobro snabdjevene svim europskim proizvodima, a cijene su na razini naših u Hrvatskoj.
Dvorac bugarske kulture (snimio Đ. V.)
Domaćini su nas odveli na ručak i večeru u restoran pored veličanstvenog Dvorca bugarske kulture, čija je unutrašnjost građena u nacionalnom stilu i cijeli je ambijent oličenje bugarskoj etnografskog bogatstva. Ispred ove zgrade proteže se veliki park pravokutnog oblika u sredini kojega je dugi niz vodoskoka koji svojim vertikalama povezuju grad s oblacima. Parkom šetaju turisti, djeca se igraju, roditelji bdiju nad njima, penzioneri sjede i čitaju knjige, mladi se drže za ruke… cijeli je prostor ispunjen nekom prijatnom i pomalo tajanstvenom toplinom.
Dakako, predgrađa nismo vidjeli i one dijelove grada koji, vjerojatno odudaraju od središta koje je na nas ostavilo dubok dojam.
U Sofiji djeluje mnogo kazališta. Među njima ističe se svojom ljepotom zgrada Nacionalnog teatra. Sve te zgrade o kojima je riječ pretežito su građene u duhu bečke secesije i historicizma. Bugarska se nakon oslobođenja od Osmanlija priključila zapadno europskoj uljudbi, ali je sačuvala svoje iskonsko pravoslavlje na koje su vrlo ponosni, i zahvalnost Rusiji zbog pomoći u ratu za nacionalno oslobođenje, tako da dan svetih Ćirila i Metoda slave kao državni blagdan pod nazivom Dan pismenosti. Čini se kako je Bugarska jedina zemlja koja pismenost slavi kao državni blagdan.
Ulaz u neki grad obilježavaju željeznička stanica, autobusni kolodvor i zračna luka. U Sofiji je autobusni kolodvor zapušten i loše održavan dok je zračna luka moderno zdanje premda ne tako elegantno kao zagrebačka zračna luka Franjo Tuđman.
Boraveći u Sofiji uvjerio sam se u postojanje živog sjećanja i poštovanja na tradicionalne kulturne veze dvaju naroda. Biskup Josip Juraj Strossmayer ovdje se slavi kao veliki prijatelj Bugara i utemeljitelj prijateljstva s Hrvatima. Uz njega ističu Stjepana Radića, Antu Starčevića, Ivu Balentovića, Vesnu Parun, ali i niz drugih književnih i političkih djelatnika. Prema tome, za hrvatsko bugarske književne veze postoje čvrsti temelji i treba ih razvijati.
III
Kako bismo ojačali temelje bugarsko-hrvatski veza zamolio sam za susret predsjednika Saveza bugarskih književnika, uvaženog kolegu Bojana Angelova. Ovaj susret nije bio predviđen programom posjeta, zbog našeg nesnalaženja u predviđenome programu. Međutim, vidjevši kako je jedan dan predviđen za razgledavanje grada, zamolio sam Veleposlanicu Alajbeg i tajnicu Čitaonice da zamole predsjednika Angelova za susret. Na našu radost, prijedlog je prihvaćen i kolega Angelov je u svome pretrpanome dnevnome programu našao prostor za razgovor s hrvatskom delegacijom. Primio nas je u lijepoj palači koja je u vlasništvu Saveza književnika.
Boyan Angelov: Aedicule (poems), dvojez.
Uz predsjednika u razgovorima je sudjelovao i njegov tajnik za međunarodne veze, Dmitar Hristov.
Dmitar Hristov: Harmonija (pjesme)
Našoj delegaciji pridružila se i veleposlanica RH u Sofiji, gospođa Ljerka Alajbeg, što je susretu dalo za hrvatsku stranu visoku diplomatsku razinu. Ovoj iskusnoj diplomatkinji i kolegici ovom prilikom iskazujem zahvalnost za pažnju koju je iskazala delegaciji Društva hrvatskih književnika. Ona je svojim dugogodišnjim, mudrim i smirenim diplomatskim radom vrlo zaslužna što su bugarsko hrvatski bilateralni odnosi toliko stabilizirani da danas možemo s pravom tvrditi kao je Bugarska naš najpouzdaniji saveznik na međunarodnoj političkoj sceni.
Nažalost, mandat veleposlanici Alajbeg ide kraju. Stoga bih zamolio, ako već ne smijem koristiti riječ preporučio, premijeru i predsjednici RH imenovati na mjesto novog veleposlanika u Sofiji osobu koja će poznavati pored diplomatske struke, bugarsku kulturu, civilizaciju, povijest i povijest bugarsko hrvatskih veza. Bugari su na sve to vrlo osjetljivi. I treba se paziti kada je riječ o Makedoniji da se ne ističemo nekom ekskluzivnošću i posebnim tumačenjem već doslovno zastupamo interese Hrvatske bez miješanja u nečije unutarnje poslove i poučavanja.
S lijeva na desno: prevoditeljica Simona, Bojan Angelov, Nj. E. Ljerka Alajbeg, Đuro Vidmarović, Dmitar Hristov i Ivan Babić, u kabinetu predsjednika Saveza bugarskih pisaca
S predsjednikom Angelovim vodili smo otvoren i prijateljski razgovor. Mnogi su nam strukovni problemi zajednički. I bugarski i hrvatski književnici suočavaju se s tegobama oko objavljivanja knjiga i sve više recentnu knjigu guši popularna, revijalna i senzacionalistička literatura, uvjetovana željom za profitom. Dogovorne na mogućnost potpisivanja posebnoga Dogovora o suradnju Društva hrvatskih književnika i Saveza bugarskih pisaca. Detalje će pripremiti grupa eksperata za takve dokumente.
Posljednjeg dana boravka u Sofiji delegaciju Društva hrvatskih književnika primila je u svojoj rezidenciji i hrvatska veleposlanica u Bugarskoj, Nj. E. Ljerka Alajbeg. Bila je to prilika za razgovor o hrvatsko-bugarskim kulturnim vezama, ali i podsjećanje na „neke devedesete“ kada smo kolegica Ljerka i moja malenkost započeli svoju veleposlaničku karijeru. Velika hvala kolegici Alajbeg.
Jelica Krišto, Ivan Babić, Ljerka Alajbeg i Đuro Vidmarović u Veleposlanstvu RH u Sofiji
Iskustvo iz posjeta Bugarskoj Za Ivana Babića i mene dragocjeno je. Još jednom smo s uvjerili kako neka prijateljstva moramo pažljivo i oprezno čuvati, te da kultura ima i svoje značajne posljedice na bilateralne odnose među državama. Prilika je kazati nešto privatno: Austrijski avio-prijevoznik izgubio je moj kofer, u kojem je pored garderobe i ostaloga, bila i moja medicinska terapija za srce. I tu su bugarski domaćini pomogli najviše koliko su mogli. Na dobrome djelu treba se biti trajno zahvalan.
Đuro Vidmarović
popis članova