DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.07Stu
Znanstveni simpozij o Enveru Čolakoviću
U četvrtak 14. studenog održan je međunarodni znanstveni simpozij povodom 100. godišnjice rođenja Envera Čolakovića.
Pozdravni govor uz 100. obljetnicu rođenja Envera Čolakovića
U Zagrebu, 14. studenoga 2013.
Poštovane gospođe i gospodo, cijenjeni uzvanici, dragi gosti i prijatelji,
čast mi je pozdraviti vas u ime Društva hrvatskih književnika u prigodi svečanog otvaranja Međunarodnoga znanstvenoga simpozija „Trajni književni znamen Envera Čolakovića“ u povodu njegove 100. obljetnice rođenja. Naš današnji skup svakako je višekratno zanimljiv i značajan. Naš se simpozij o Čolakovićevu književnom opusu održava pod visokim pokroviteljstvom dvaju Ministarstava, Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Dopustite mi stoga da najprije pozdravim ministra kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine mr. sc. Salmira Kaplana i ministricu kulture Republike Hrvatske prof. dr. sc. Andreu Zlatar Violić, čiju izočnost ispričavam zbog Vama već dobro znane obavijesti o sjednici Vlade RH. Osim toga, simpozij se održava u suorganizaciji Kulturnoga društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“, Bosanskoga filološkoga društva iz Sarajeva i Društva hrvatskih književnika. Srdačno pozdravljam predsjednika „Preporoda“ mr. sc. Senada Nanića i prof. dr. sc. Sanjina Kordića. Hvala gospodinu gradonačelniku Grada Zagreba Milanu Bandiću koji će organizirati prijam za sudionike u Dvercima, a pozdravljam njegova izaslanika Dragutina Palašeka, pomoćnika pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Hvala svima koji su na bilo koji način omogućili organizaciju i realizaciju ovoga međunarodnoga skupa.
Prije sto godina 27. svibnja 1913. rodio se u Budimpešti prozaist, pjesnik, esejist, dramski pisac i prevodilac Enver Čolaković. Do 1945. književno je djelovao i živio u Budimpešti i Sarajevu, a zatim u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1962. diplomirao povijest. Radio je kao srednjoškolski profesor, a od 1953. pa do svoje smrti 18. kolovoza 1976. djelovao je kao profesionalni književnik. Pisao i govorio mađarski, njemački i hrvatski. Započeo je svoj književni život pjesmama, smatrajući se „rođenim pjesnikom“, a od 1939. započinje intenzivno pisati i objavljivati prozu. Do kraja 1942. napisao je roman Legenda o Ali-paši, rukopis koji je 1943. nagrađen nagradom „Matice hrvatske“ i autobiografsko djelo Knjiga majci. Čolakovićev roman Legenda o Ali-paši pripada nizu najboljih hrvatskih romana 20. stoljeća. Uz brojne pjesme objavljuje pripovijetke, novele, eseje, kazališne prikaze, drame. Godine 1943. izvodi se u Sarajevu i Banja Luci njegova salonska komedija Moja žena krpi čarape. Tih godina piše i roman u nastavcima Mujića Hanka i nastaje zbirka pripovijedaka Lokljani. Koncem kolovoza 1944. odlazi u Mađarsku kao povjerenik hrvatske vlade. Njegov sin Zlatan o tome piše: „Kako je do toga došlo? Prema svjedočenju Trude Reich-Ribar, on se zamjerio ustaškoj vlasti, jer su na jednome putovanju iz Sarajeva u Konjic u njega pronađeni antiustaški leci. Kada je bio uhićen za njega su se založili u vladi utjecajni muslimani. Otposlali su ga u Mađarsku i tako ga izvukli iz životne opasnosti“. Iste godine ostao je bez roditelja stradalih u bombardiranju Sarajeva. Neposredno poslije rata pješice se vraća iz Mađarske u Zagreb, a zatim u Sarajevo, gdje je bio uhićen te prebačen u Zagreb. Imanje mu je odmah nakon rata bilo eksproprirano. G. 1946. pušten je iz zatvora, ali do 1965. ne može ništa objavljivati. Zadesila ga je sudbina slična mnogim sudbinama hrvatskih pisaca i kulturnih djelatnika koji su suđeni zbog suradnje u medijima za vrijeme NDH. Oženjen profesoricom klavira Stellom Podvinec, preživljuje prevodeći – primjerice dva romana i dvije zbirke pripovijedaka Ervina Šinka na mađarski, ali je kao prevodilac naveden samo inicijalima, te dajući instrukcije iz matematike, fizike, latinskoga i povijesti. G. 1947. počinje pisati autobiografski roman Jedinac i dovršuje ga 1962. Nakon 1965. dobiva putovnicu. Od tada pa do 1971. započinje razdoblje njegova oživljavanja u javnosti. Postaje članom DHK-a, PEN-a i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. G. 1970. tiska se drugo izdanje njegova glasovita romana Legenda o Ali-paši u izdanju zagrebačkoga „Znanja“. Prijevodima i radio-emisijama o mađarskom i austrijskom pjesništvu započinje njegova intenzivna prevodilačka djelatnost. U časopisima „Republika“ i „Mogućnosti“ predstavlja suvremenu austrijsku i mađarsku poeziju. G. 1969. za otvorenje HNK-a prevodi libreto Wagnerove opere Majstori pjevači. U tom razdoblju napokon prima priznanja za svoj književni rad. G. 1970. dobiva mađarska priznanja Pro Letteris Hungaricis i Petöfi-plaketu te visoko austrijsko odličje Križ časti za znanost i umjetnost I. reda. No od 1972. objavljuje s velikim poteškoćama, susreće se s omalovaživanjem i minoriziranjem svoga djela i svoje osobnosti. Na slične poteškoće nailazi i u Mađarskoj. Njegove rukopise nakladnici ne prihvaćaju – tako i nije mogao vidjeti svoju Zlatnu knjigu mađarske poezije koju je dovršio 1972. i koja objavljena poslije njegove smrti 18. kolovoza 1976. tek 1978. Jedino mu je utočište bila Hrvatska književna revija „Marulić“ pri Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metoda,danas Društvu svetog Jeronima, u kojoj je bio članom uredničkoga vijeća i jedan od njezinih utemeljitelja. U tom je časopisu objavio niz književnih i kazališnih kritika i eseja. Roman Mali svijet 1974. ne može naći nakladnika, iako mu je RSIZ za kulturu odobrio dotaciju. Većina njegovih rukopisa konačno je objavljena tek po slomu komunističkoga režima i nakon demokratskih promjena, no njegov književni i prevodilački opus još uvijek nije dovoljno vrjednovan; u tom je poslu vrjednovanja i poštivanja njegova književnog opusa svakako više učinila bošnjačka književna i kulturna sredina. Društvo hrvatskih književnika Umjetničkom je večeri, posvećenoj poeziji Envera Čolakovića 27. svibnja ove godine, dakle na sam dan njegova rođenja, i prijedlogom da se jedna zagrebačka ulica imenuje njegovim časnim imenom željelo u našoj javnosti potaknuti interes za njegovo književno stvaralaštvo, a, danas, održavanjem književno-znanstvenoga međunarodnoga kolokvija želi, zajedno s drugim suorganizatorima, dostojno vrjednovati njegov prinos hrvatskoj, bošnjačkoj, austrijskoj i mađarskoj književnosti i kulturi.
Duboko vjerujem da će naš današnji skup otvoriti novo poglavlje u proučavanju Čolakovićeva literarnoga opusa, identitetski čvrsto povezana uz hrvatsku, bosansku/bošnjačku, mađarsku i austrijsku kulturnu i književnu baštinu.
Želim vam ugodne trenutke za vrijeme vašega boravka u Zagrebu i u Društvu hrvatskih književnika.
Božidar Petrač
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova