DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.19Lis
Meliti Rundek Nagrada „Mato Lovrak“
U petak 16. listopada održana je tiskovna konferencija i svečana dodjela Nagrade „Mato Lovrak“ za najbolji dječji roman. Dobitnica Nagrade je Melita Rundek za roman Moj tata Plavac u izdanju Mozaik knjige. Nagradu su uručili Vanja Posavec, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport BBŽ i Tomislav Pavlečić, načelnik Općine Veliki Grđevac. Prof. emer. Stjepan Hranjec obrazložio je odluku o dodjeli Nagrade, nakon čega je uslijedilo svečanost dodjele nagrađenoj književnici te predstavnicima izdavačke kuće. Za književnu nagradu “Mato Lovrak” 2020. godine, koja se dodjeljuje za najbolji dječji roman objavljen 2019. godine dostavljeno je ukupno 23 naslova. Zbog epidemioloških preporuka i novonastale situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa, dodjela je održana u manjem krugu uzvanika.
- Živimo u svijetu poremećenih vrijednosti. Između ostalog, u tom našem vremenu zabluda i varki, u Sodomi i Gomori, kako je formulirano u romanu, žive prijestupnici, kriminalci koji se predstavljaju kao ugledni poslovni ljudi, a s druge pak su strane tzv. mali ljudi, pošten svijet, koji je u očima većine naivan, ukratko „dudek“. Što u tom svijetu treba činiti umjetnost, poglavito umjetnost riječi? Šutjeti ponajmanje, nego ponajprije i ponajviše nastojati riječju tražiti istinu, težiti za dobrim,„liječiti rane“, kako je svojedobno izjavio Ivo Frangeš. A to pak se u prvom redu tiče dječje književnosti zbog njenih malih (i malo manje malih) čitatelja jer u toj njihovoj životnoj etapi oni stasaju, stječu životne istine, formiraju svoj svjetonazor.
Nagrađenoj autorici Meliti Rundek, vrlo afirmiranoj dječjoj spisateljici (između ostalog dobitnici nagrade „Mato Lovrak“ za roman Izgubljena u ormaru 2014.) to je itekako jasno, štoviše, u stvaranju romana Moj tata Plavac ono je njezino središnje polazište. Djelo se odlikuje naglašenom mimetičnošću, kao da je prepisao iz stvarnosti. I baš to „kao da“ (als ob) njegova je najveća kvaliteta; naime, tema za koju se autorica odlučila, ne trpi nikakvu maštovitu projekciju nego golu, stvarnu zbilju, onu koju živimo i koje smo svjedoci.
Poprište zbivanja je skromna zagrebačka obitelj. Unatoč povremenim uobičajenim nesporazuma, to je skladna obitelj, naglašena u relacijama otac-mati i roditelji-djeca, što je začudna novost u izboru – naime, u današnjem hrvatskom dječjem romanu svjedočimo o tematskom stereotipu, rastavljenoj, krnjoj obitelji, u kojoj su tad nesuglasice i krize uobičajene. Fabulu je autorica iznijela gotovo u dramskoj strukturi, što, jasno, povećava napetost. Glavni je lik otac, Plavac, policajac, a tu njegovu ulogu protagonista autorica naslovom transparentno ističe, on je moralna vertikala te se u profesiji rukovodi dvama načelima – čašću i poštenjem. Svjetlo koje se ne gasi. Kao svjetionik koji drugima pokazuje put na olujnom moru. Vršeći savjesno svoju dužnost, prekršajno je kaznio maloljetnika bez vozačke dozvole ali u tatinom BMW-u. Tek tada počinju muke „po Plavcu“: otac maloljetnikov, tobože ugledan poslovni čovjek a gospodarski kriminalac koji zbog toga čami u zatvoru, uredi da se sve zataška, štoviše Plavac je kažnjen premještajem na slabije plaćeno radno mjesto. U isto vrijeme njegova kćer, srednjoškolka Sanja, zaljubi se u tog istog Denisa, očarana njegovim standardom, autom, novcima. Kulminacija u obitelji nastupa kad roditelji saznaju za vezu i nakon mučne scene u stanu djevojka bježi u kišnu noć, svome Romeu. Tad u dramski strukturiranoj priči nastupa peripetija, kad oboje dožive prometnu nesreću, mladić ostaje trajno oduzet, vegetira kao biljka a djevojka je, srećom prošla sa slomljenom nogom i potresom mozga. Rasplet pak je kad otac oprašta kćeri, ona spozna svoju zabludu i divi se očevoj dobroti i principijelnosti.
Priču autorica iznosi kroz solilokvije troje djece, Sanje, i braće joj, osmoškolaca Saše i Vedrana. I u Saši se budi taj virus materijalizma, kojim su današnji mladi opijeni, u sebi predbacuje ocu što nije socijalno inteligentan, što znači korumpiran, te bi tad svima u obitelji bilo dobro; raskorak između dječjih težnji i očevih načela najbolje bismo izrazili onom glasovitom dvojbom Ericha Fromma: „Imati ili biti“. Na koncu ipak sve dolazi na svoje, pravda (to znači poštenje) trijumfira, otac je rehabilitiran a djeca u njemu pronalaze još jači uzor.
Melita Rundek nam u sintaktičkom smislu daje primjer prave „dječje rečenice“ – krajnja ekonomizacija, bez pomodnih izražajnih egzibicionizama, upravo po mjeri dječje recepcije, a opet usklađena sa stvarnosnom temom.
Djelo je začudno u tematskom i karakterološkom smislu, afirmira sretnu obitelj, ispripovijedano je pitko, kroz nekoliko dječjih očišta. Melita Rundek je ovim romanom vrlo dojmljivo pokazala da je važno biti pošten i boriti se (i izboriti) za pravi način života za sebe i svoju obitelj, i pritom biti mladim ljudima uzor. Stvarnosno, dojmljivo, kompozicijski i naracijski čisto, afirmativno u moralnom smislu, ovo djelo će svakako ispuniti temeljnu svrhu dječje književnosti, i važno! ne samo spram djece nego (još više) prema njihovim roditeljima. A te su sve odrednice zapravo sukladne temeljnim poetičkim odlikama Lovrakovih romana, istaknuo je prof. emer. Stjepan Hranjec, predsjednik prosudbenog povjerenstva.
– Knjiga na jedan uzbudljiv i napet način priča priču o tome koliko smo spremni daleko ići i što sve žrtvujemo u ime materijalnog. Knjiga je pisana iz pozicije troje djece i glavnog junaka Plavca. Mislim da je iz knjige jako važno upamtiti dvije riječi, a to su čast i poštenje koje nam trebaju uvijek, u svakom vremenu. O časti i poštenju ne treba pisati samo jednu knjigu, već 101, pa i više od toga. Mladim ljudima trebaju pozitivni uzori, kako bi se razvili u zdrave ljude koji potom formiraju zdravo društvo, istaknula je Melita Rundek, književnica i autorica nagrađenog romana.
– Nadamo se i vjerujemo da će gospođa Melita i dalje pisati ovako zanimljive i poučne knjige, odnosno romane s lijepim moralnim porukama, ne samo za mlade, već i starije. Posebno su vrijedne knjige koje u sebi imaju moralne vrijednosti, poručio je predstavnik Mozaik knjige Marko Hadjur.
– Dodjela Nagrade Mato Lovrak dominantan je događaj vezan za Lovrakove dane kulture. Ovom prilikom se zahvaljujem svima koji su prijavili svoje romane, kao i donatorima koji su dali doprinos Lovrakovim danima kulture. To su Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo kulture, Bjelovarsko – bilogorska županija i Općina Veliki Grđevac. Želim da se i na sljedeći natječaj prijavi ovako veliki broj naslova, rekao je Drago Trošćan, predsjednik Organizacijskog odbora Lovrakovih dana kulture.
– Nagrađenoj autorici čestitam na izuzetnom romanu u ovim itekako zahtjevnim vremenima, posebice kada je u pitanju kultura. Nalazimo se u čudnom i nesigurnom razdoblju. Danas smo se ponovno uvjerili da imamo ljude koji svojim riječima i tekstovima mogu poslati jednu kvalitetnu i vrijednu poruku, kako mladima, tako i nama odraslima, poručila je pročelnica za obrazovanje, kulturu i sport u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Vanja Posavac.
U ime organizatora LDK:
Marina Balen, ravnateljica OŠ Mate Lovraka
– Dobitnici nagrade čestitam od srca i želim joj još puno uspjeha u budućem radu. Osnovnoj školi Veliki Grđevac se posebno zahvaljujem na velikom angažmanu i doprinosu pri organizaciji Lovrakovih dana kulture, istaknuo je Tomislav Pavličić, načelnik Općine Veliki Grđevac.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova