Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2021.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Dubravka Oraić Tolić (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Boris Domagoj Biletić jednoglasno je elektronskim glasovanjem odlučilo da se Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2021. dodijeli
Zoranu Feriću za roman Putujuće kazalište (V.B.Z., Zagreb, 2020.)
Za Nagradu je prijavljeno 60 knjiga, a u uži su izbor ušli ovi naslovi i autori: Putujuće kazalište (V.B.Z., Zagreb, 2020.) Zorana Ferića, Štajga ili put u maglu (Fraktura, 2021.) Ivane Šojat i Glagoljski misterij (Naklada Ceres, Zagreb, 2021.) Sanje Ždralović.
Obrazloženje
U ovogodišnjoj ponudi autora i naslova svojom se tematskom obuhvatnošću, epskom širinom i stilskom autentičnošću izdvojio roman Zorana Ferića Putujuće kazalište. Opsegom impozantan Ferićev roman s gotovo 500 stranica romansirana je autobiografija na granici fikcije i zbilje, provjerljivih biografskih činjenica i literarizacije stvarnih ljudi i događaja. U prepoznatljivu autorskom pripovijedanju Ferić je ispisao obiteljsku sagu u tri generacije na podlozi povijesnih zbivanja u Hrvatskoj i Europi tijekom 20. stoljeća, od Prvoga svjetskog rata i Listopadske revolucije do hrvatskoga Domovinskog rata. Posebnu draž romana čini nekoliko potresnih ljubavnih priča koje svojom ljepotom i tragikom svaka na svoj način nadvladavaju ratove i revolucije, mržnju i ideologije.
Lik koji se u različitim sekvencijama i motivima provlači kroz cijeli roman pripovjedačev je djed s majčine strane, ruski emigrant židovskoga podrijetla, po zanimanju kirurg, a po vokaciji slikar Benjamin Bernstein. Bježeći iz Petrograda u doba Listopadske revolucije, našao se u Parizu te nekim čudom dospio u Zagreb, gdje je kao kirurg u Vinogradskoj bolnici upoznao medicinsku sestru, djevojku iz Zlatarske ulice na Trešnjevci, koja će postati autorova baka. Druga obiteljska linija vodi nas na Banovinu, gdje se u Hrvatsku Dubicu iz ruskoga zarobljeništva vratio pripovjedačev pradjed. Jedna od njegovih kćeri bježi sa srpskim glumcem i vlasnikom putujućega kazališta Petrom Ćirićem koji glumi Petra Zrinskoga, te postaje pripovjedačeva baka po ocu. Baka po majci umire od tuberkuloze, djed Benjamin nestaje u vrijeme Drugoga svjetskog rata u nerazjašnjenim okolnostima, pa autorovu majku odgaja njezin ujak, poduzetnik Stjepan, koji će izgraditi kuću na Zelenjaku u kojoj i danas živi autor. Za Drugoga svjetskog rata autorova majka nosi u ruci katolički molitvenik kao zaštitni znak, a otac sudjeluje u probijanju Srijemske fronte i na kraju pod stare dane doživljuje da preostale mještane u Dubici u Domovinskome ratu strijeljaju četnici. Dok sve obiteljske ljubavne priče ispisuje s nostalgijom i pijetetom, vlastito pubertetsko sazrijevanje i tjelesne opsesije autor opisuje bez maske u poznatome brutalnom stilu.
Živo impostirane likove pratimo u velikim vremenskim lukovima i u različitim prostorima, od Zagreba do Petrograda, od Pariza i Tangera do Hrvatske Dubice i Srijemske Mitrovice, od Trešnjevke do Šalate i Zelenjaka, gdje upoznajemo i prepoznajemo autora. Premda autor ne skriva svoja politička uvjerenja, roman je nadideologijska obiteljska kronika i povijesna freska u kojoj se isprepleću ljudi i događaji, ratovi i strahovi, ideologije i pogromi, ljubavi i bolesti, život i smrt. Pisan majstorskom vještinom, roman Putujuće Kazalište utjelovio je sve odlike Ferićeva autorskog stila i kao romansirana autobiografija upisao se u najbolje stranice suvremene hrvatske književnosti.
Dubravka Oraić Tolić
Predsjednica Povjerenstva