DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.17Ožu
Posjet Matoševom grobu
U ponedjeljak, 17. ožujka, o stotoj godišnjici smrti Antuna Gustava Matoša,predsjednik DHK Božidar Petrač održao je govor na Matoševu grobu.
Matošu
(2014.)
Moja čaša
Nesreće je puna kao narod moj...
Bože! Kad će moje žedne grudi
Napiti se zraka hrvatskoga?!
Domovino!...
Pedeset je godina prošlo od Šoljanova govora nad Tvojim grobom, veliki Učitelju. Pedeset je godina otkako se skupiše nekoliko grabancijašića, svatko od njih u svom strahu, svatko od njih u svom mraku, uokolo tebe. Kao i oni, tako i mi, naslijedismo tvoj teret, tvoju muku, ali daleki od tvoje hrabrosti i tvoje snage, tvoje žudnje za istinom, tvoje čežnje za slobodnom Hrvatskom. Jesmo li mi danas išta uspjeli sačuvati od tvoje oporuke, osim simbolične ljage iščezla nam i derutna ceha u kojem svatko svoju brigu brine, svojoj muzi služi i svoj denar ište.
Reče časni Tonko godine 1964: „Došli smo ovamo kao što vidiš, s nevelikom pompom, ali s pompom; s oficijelnom formom, pa i s neoficijelnom ljubavlju (...) Ništa ti nismo donijeli. Nijedno ispunjenje tvojih očekivanja, ni jedan zreli plod tvog učiteljskog sjemena. Voće je još kiselo, moj vrtlaru.“ Kako da otopimo svoje „duhovno salo“, stari taj dobri izraz Evgarija Pontičkog iz IV. stoljeća, kako da se oslobodimo tjeskobne zabrinutosti, kako da otklonimo zla nam djela, kako da se priklonimo djelima dobra, kako da budućim naraštajima ostavimo živom, poticajnom i izazovnom tvoju umjetničku riječ, tvoj časni moral, kad nam otupiše i omlohaviše jezici pa ni tvoje riječi nismo kadri glasno ponavljati. Tko da to od nas prihvati tvoje breme i svoju ulogu „na blatnom polju ove pozornice“, zvala se ona hrvatska književnost ili hrvatska kultura, hrvatska politika ili hrvatska ekonomija. Uvijek radije priležni manjoj službi, a većoj nagradi, obilježujemo danas stotu obljetnicu Tvoje smrti, ali bez dovoljno snage, hrabrosti i nesebičnosti, da uz izbor tvoga poziva i sudbinu koja mu pripada svojski i revno prihvatimo. Svake smo fele, malaksale časti, a ipak kažnjeni s nakupina „duhovnoga sala“ koje si uvijek nemilosrdno žigosao. Nisi li nam u predgovoru Dragim našim savremenicima iskreno i otvoreno rekao: „Čistio sam, čupao i plijevio kukolj i drač na brazdi literarne naše njive. Mnoge nametnike, mnoge imele i otrovane pečurke izbacio sam iz vrta hrvatskog Parnasa. Kada mi ne pomože budak i motika, dohvatio sam metlu, pa i budžu. I u književnosti je metla vrlo korisna. Bez nje bi se naš literarni salon još više usmrdio... Od svih savremenika kritičara najviše sam meo i prozore otvarao, pa nije moja krivica ako je književni zrak kod nas još uvijek tako močvaran, kužan i smradan, jer je kod nas – ovo ću vam šanuti u uho – kulturno parasitstvo organizovan sistem, a ne tek sporadična pojava. Zato je ovo moja najenergičnija knjiga. Knjiga jednoga proti Svima, proti Svemu“. (SD, XII, 8).
Nisi li nas u proslovu Vidicima i putovima učio postulatima slobode: „A ko da te ne obožava, o mila, o draga, o slatka slobodo! Treba biti siromah, Hrvat i uskok, žigosan kobnošću trostrukog žiga, pa da se osjeti e život ima smisla samo kao proces božanskog oslobođavanja. Oslobođenje od gluposti, od tiranstva, od sirotinje, borba sa samim sobom, sa pritiskom društva pa gigantski mejdan duha sa sudbinom, sa prirodom: evo puta prema božanstvu i idealu koji nije ništa drugo no sloboda. Slobodo slatka, draga i mila, slobodo duha, slobodo naroda i slobodo pojedinca! Tebe sam slijedio u ovim mojim putovima, našavši tek svoju božansku sjenu i utjehu duboko ojađen jer nisam sin slobodne zemlje, i silno ponosan jer sam sin onog Zapada, one Evrope, kojoj moje pleme bješe tvrdim zidom i gdje je ljepota cvijet slobodne misli slobodnih ljudi“. (SD, IV, 7-8).
Nisi li nas u proslovu Našim ljudima i krajevima učio slobodnoj hrvatskoj misli i misli slobodne Hrvatske (SD, IV, 85)? Nisi li nam iz izgnanstva zborio o hrvatskoj slobodi, čvrsto uvjeren u riječi Ante Starčevića o obnovi i učvršćenju narodne sreće, slave i veličine? (SD, III, 8)? Svemu si nas tomu učio, veliki Učitelju, neprestance ističući svoju europsku strast: ta „mi nismo samo Hrvati; mi smo i Evropljani.“ (SD, III, 84).
Učitelju, dragi Rabi, s beogradskih, ženevskih, pariških, florentinskih i rimskih obzora upućivao si na dom i svijet, na nacionalno i univerzalno, na hrvatsko i europsko, na Hrvatsku koja će biti sveta i uzvišena ljubav, daleka i nedostižna kao sama Ljepota. A o hrvatskom jeziku i hrvatskoj književnosti uvijek si tepao: „Čuvanje dragoga, slatkoga, svetoga jezika pradjedovskoga, obrana i borba za njegovo oslobođenje, evo zajedničkoga temelja hrvatskomu književnomu radu, evo prirodne tendencije cijeloj našoj književnosti.“
Dragi Učitelju, ostavljamo Tvoje počivalište, „pod mirisom lipe, u idili trave“, no prije sama oproštaja dužni smo sjetiti se još dvije-tri Tvoje pouke i poruke, napisane o Uskrsu iz 1912.: „Samo život duha je od vrijednosti. Taj glas duše javlja se u nama kao glas savjesti. Glas savjesti je glas božji i onaj koji taj glas vječno sluša sin je božji, dijete je božje, on je i sin i dijete duha. U svakome, pa i u najgorem čovjeku, tinja u duši ta sveta vatra, u svakome je čovjeku bog, i zato treba ljubiti svakog čovjeka i zlo vraćati dobrim. Dobro čini zbog dobra i zbog ničega drugoga (...) Dobrota je više od inteligencije, a savjest je više od razuma. (...) Savjest je jedino što nas dijeli od životinja. Savjest je svjesno osjećanje da su svi ljudi jedno, jedna velika zajednica, jedan veliki čovjek; savjest je svijest da je naša pojedinačna duša – duša humaniteta i da je duša dio duše božje“. (SD, V, 172).
S ovim Tvojim riječima oplemenjeni, dragi Rabi, odlazimo s Tvoga groba, čvrsto vjerujem, drukčijega raspoloženja, drukčijih htijenja, ispunjeni vjerom, nadom i ljubavlju, kako prema Tebi, kako prema svojim bližnjima, kako prema sebi samima, kako prema cehovima kojim pripadamo, kako prema narodu kojemu bismo trebali priležno i solidarno služiti.
Božidar Petrač
predsjednik Društva hrvatskih književnika
Izgovoreno na grobu Antuna Gustava Matoša 17. ožujka 2014
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova