Poštovana gospođo suprugo, ožalošćena obitelji, dragi prijatelji našega pokojnog Igora,
žalomice se opraštamo od našega dragoga člana Društva hrvatskih književnika, neprežaljenoga supruga i oca, čovjeka visoke moralne snage, čovjeka koji je ugradio sebe u same temelje hrvatske državnosti.
Divno je bilo u našim zajedničkim trenutcima kad smo razgovarali o suvremenosti i budućnosti naše hrvatske zemlje. Tvoj je doprinos bio neizmjeran, radio si sve što si smatrao da kao čovjek kulture, uza sve moralne ograde, moraš činiti. Sve si svoje dao što si najbolje želio i mislio da treba dati ne bi li naša hrvatska njiva bila obrađena na najbolji mogući način. Kao predsjednik Društva hrvatskih književnika izričem ti najveću zahvalnost za ono što si, u zajedništvu s našim prijateljima, primjerice s pokojnim Svenom Lastom, svjedočio na prvim crtama obrane hrvatske države, na samom bojištu, a onda i na drugim dužnostima za koje si mislio da svojim sposobnostima možeš na njih dolično odgovoriti. Tvoje su sposobnosti pokazale da možeš s jednakom zdušnošću obavljati državničke, ali i one druge poslove, koji su tvojem srcu ipak bili najbliži. A to se u prvom redu donso na poslove u kulturi.
Dragi Igore, opraštam se od Tebe, jer Ti si ipak najprije hrvatski književnik, vrhunski teatrolog, kojega pamtim još iz davnih 70-tih godina prošloga stoljeća, kada si istraživao zagrebački kazališni kabare. Postoji li itko osim Tebe koji je to poznavao do tančina? Odgovor je, ne postoji. Ti si to znao najbolje.
Vrlo se dobro sjećam Tvoje predane zauzetosti kojom si uz dragoga nam prijatelja Vladimira Vukovića nastojao tumačiti osnovne zamisli domovinskoga rata predsjednika Franje Tuđmana i stvaranja hrvatske države.
Dragi Igore, viđao sam Te u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Ti si tamo pisao najljepše stranice o hrvatskom kazalištu, hrvatskom glumištu, postao si duša toga vremena i našega kazališta.
Hvala ti na svemu, dragi Igore, neka ti je laka hrvatska zemlja.
Dragi Igore, istina je, u domu Gospodnjem postoji mnogo stanova, jedan sigurno danas pripada i Tebi, i Ti sve nas široka osmijeha i otvorenih ruku u njemu sve nas koji smo ovdje prisutni s radošću očekuješ.
Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika
4. listopada 2013.