DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Preminuo Lazar Merković
Lazar Merković (Subotica, 14. lipnja 1926.) je hrvatski književnik iz Bačke u Vojvodini. Pored toga što je poznat kao književnik, poznat je i kao prevoditelj, publicist, leksikograf, književni kritičar, novinar te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radija Subotice i književnog časopisa "Rukovet".
U književnom radu, poznat je kao pjesnik (tri zbirke pjesama) i romanopisac (dva romana), pet zbirka priča, dvije monografije te eseja. Pripada subotičkom književnom krugu pisaca na hrvatskom jeziku. Njegov roman Put dug pet života je prvi roman iz redova mlađih pisaca Subotičkog književnog kruga.[
Prvi njegov književni rad je bio 1943. godine. Bio je to prijevod na mađarski. Objavio ga je - u policijskoj postaji u Subotici.
Novinarom je postao nakon Drugog svjetskog rata. Tome je pripomogla činjenica što mu je trebala jedna njegova pjesma biti objavljena u Beogradu. Kad je to doznao hrvatski kulturni djelatnik iz Bačke Balint Vujkov, Merkovića je stavio za stol i rekao mu "Ti si sada novinar Hrvatske riječi." [1] 6. travnja 1946. je objavio svoj prvi članak za taj list, za kojeg piše i danas.
Autor je bibliografskih svezaka i Kronologije – Dogodilo se na današnji dan na INFO kanalu Kabelske televizije (koji je išao od od 1. siječnja 1996.) te na Radio Subotici od 1998. godine.
Utemeljio je nakladničke edicija Osvit i Zenit.
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik. Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof.dr. Stijepa Mijovića Kočana, "Skupljena baština".
Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
U navedene opuse mu nije ušao roman U ime pravde kojeg je napisao 1957., ali ga je objavio tek 2008.. Rečeni roman s obzirom na njegov sadržaj (mladić koji iz ideala pristupa uoči drugog svjetskog rata komunističkom pokretu, a poslije mu se iluzije razbijaju) i vrijeme kad je bio dovršen pripada vrsti djela koje su bila vrlo provokativna za ondašnje jugoslavenske vlasti. U prevoditeljskom radu, preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.
Nagrade
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Nositelj je zvanja «Počasnog građanina Subotice»
kolajna Malog križa Republike Mađarske za dugogodišnje prevoditeljstvo i istaknutu ulogu u posredovanju između vojvođanske i mađarske književnosti iz matične zemlje
Dobitnik je i više uglednih književnih nagrada.
nagrada Pro urbe 1996.
Dani Balinta Vujkova, 2008., nagrada za životno djelo na području književnosti
predložen je 2010. godine za dobivanje priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi (povjerenstov nije prihvatilo prijedlog)
nagrada Dr Ferenc Bodrogvári
Priznanje „Dr. Josip Andrić“ 2013.
Djela[uredi VE | uredi]
Put dug pet života, (roman), Subotica 1963.
Između dva pola, (pjesme) Subotica 1957.
Osame, (pjesme), Subotica 1988.
U ime pravde, (roman) - 2007.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog)
Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.
popis članova