U Zadru 24. prosinca u 85. godini života preminula je naša članica Mirjana Ganza Šarec.
Posljednji ispraćaj biti će na Gradskom groblju u Zadru, u četvrtak 11.1.2024. u 14.00 sati.
Mirjana Ganza Šarec, pjesnikinja, dramska i prozna spisateljica rođena je u Splitu 6. ožujka 1939. gdje je pohađala dva razreda osnovne škole. Od 1948. s kraćim prekidima živi u Zadru gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju, nekoliko godina muzičke škole i tri godine filozofskog fakulteta koji je dovršila u Zagrebu. Radila je, uglavnom, kao profesorica hrvatskog i francuskog jezika na zadarskim srednjim školama. Umirovljena je 2001.
Književnim radom bavi se od 70-ih godina, ali se u javnosti (Narodni radio, Zadarski list) pojavljuje tek tijekom Domovinskog rata potaknuta osjećajima snažnog domoljublja. Ohrabrena povoljnom kritikom, odlučuje se za tiskanje svojih djela, najprije ljubavnih pjesama koje se odlikuju lirskim solilokvijima, individualistično iznijansiranom zrelom ženstvenošću, osjećajnošću, iskrenošću i spontanošću što sugeriraju i osebujne pjesničke kvalitete bez bunila i suviše igre leksikom. U njima je prisutno ono vječno ljudsko traženje, težnja za drugom obalom gdje je sve drugačije od onoga što živimo, a naročito rata, straha od približavanja smrtne opasnosti kad je čovjek pretvoren u nemir i nesigurnost. Njen azil je ljubav koja lagano prelazi u transcedentalnost naročito u zbirci posvećenoj iznenada preminuloj sestri Terezi Ganzi-Aras.
Odlika komedije joj je lapidarnost, čvrsta konstrukcija scenskih prikaza, brza izmjena prizora što može dovesti do fascinirajuće glumačke razigranosti i smijeha u gledalištu. Zanimljivo je gledalište biti hipohondra tj. da ona ne postoji.
I roman je pisan jasnim i jednostavnim izrazom i doima se blisko i uvjerljivo premda je neobičan. Sadrži elemente svojevrsnog romantizma, realizma a naročito modernizma premda su rečenice točne i nema izvještačene zamršenosti tzv. modernog pripovijedanja. Više govori o psihičkim stanjima (roman osoba) nego što slijedi fabulu.