Miroslava Tušek (Varaždin, 5. 11. 1937.), književna povjesničarka i kritičarka, publicistkinja, spisateljica i pjesnikinja. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Varaždinu i Čakovcu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala. Kao srednjoškolska profesorica radila je u Bjelovaru i Osijeku te kao novinarka i urednica u Plivi. U književnosti se pojavila pjesmama 1970-tih objavljujući ih u novinama i časopisima, kao i prozne, te publicističke radove (Vjesnik, Hrvatsko slovo, Vijenac, Večernji list, Revija, Mogućnosti, Nova Istra, Književna republika i dr). Književno-kritičarske i filološko-esejističke radove objavljuje u stručnoj periodici i zbornicima. (Kronika zavoda za književnost i teatrologiju JAZU / HAZU; Croatica, Forum, Most, Republika, Književna republika, Kaj i dr.). Surađivala je u edicijama Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Stoljećima hrvatske književnost i Matice hrvatske. Prezentirajući svoje radove, sudjelovala je na više znanstvenih skupova i pjesničkih susreta. Stručnu afirmaciju stekla je monografijom o varaždinskom pjesniku Zvonku Milkoviću (1979.) te opsežnim istraživanjima, u praškim i bečkim arhivima, o dotad nepoznatim radovima Augusta Šenoe (August Šenoa: Nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku, 2003.). Za ovaj je doprinos nagrađivana 1978. i 1984., te za kratku priču 1974. Iako je pisanje i objavljivanje pjesama i beletrističkih radova kontinuitet u njenu književnu radu, knjigu proze (Rastvaranje) objavljuje 2012., kada priređuje i pjesničku zbirku (Ne)suglasja. Bila je članica Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog novinarskog društva, Matice hrvatske te počasni član Varaždinskog književnog društva. Uvrštena je u Hrvatsku književnu enciklopediju (2010.).