Umro je Anton (Tonči) Leopold, doajen hrvatskog pjesništva u Gradišću (Frakanava/Frankenau, 13. lipnja 1928. † Beč, 8. svibnja 2021.). Već u mladim godinama počeo je pisati pjesme, a od šezdesetih godina 20. stoljeća i prozu. „On je književnik, samouk, koji se najdosljednije naslanja na Miloradićevo pjesništvo, već i po tome što je odrastao u Frakanavi i što je od ranog djetinstva bio Miloradićev duh prisutan na svakome mjestu“.1
Objelodanjivao je svoje pjesme i prozna djela u svim važnim publikacijama gradišćanskih Hrvata. Ostavio je razne rukopisne zbirke od oko 2000 pjesama, koje je poklonio raznim knjižnicama, društvima i institucijama. Izašle su mu zbirke: Cvijeće iz Gradišća (1954.), Štorice i pjesme (1989.), Hrvatske povidajke (1992.), Svitli kolobar (1995.), Sunce domovine (1996.). Za tisak je priredio Gradišćanski hrvatski gaj (1967.) prigodne pjesme vezane uz blagdane, čestitke, posvetnice i slično. Izbor Leopoldovih pjesama je snimljen na duplom CD-u Pjesma je moj razgor (2009.).
Zastupan je u raznim antologijima i školskim knjigama. Za književno stvaranje je 1982. primio kulturnu nagradu Zaklade Gradišća - Theodor Kery i 1992. g. nagradu Zaklade Lovre Karalla. Za posebne zasluge u vezi s hrvatskom u Beču je 2008. g. primio prvu kulturnu nagradu Hrvatskog centra u Beču Metron.
1Nikola Benčić: Književnost gradišćanskih Hrvata, str. 134; 2. izdanje, Trajštof, 2010. iz reda Prinosi za povijest književnosti u Hrvata, Knjiga VIII.
Foto: Hans Wetzelsdorfer