DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Preminuo Darko Gašparović
Darko Gašparović (Zagreb, 27. travnja 1944.) doktor je humanističkih znanosti, teatrolog, dramaturg i književnik. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, u Filozofskome fakultetu diplomirao komparatistiku s romanistikom, magistrirao i doktorirao tezama o Krleži i Kamovu. Od 1974. godine živi u Rijeci. Bio je glavni urednik kazališnoga časopisa Prolog 1969. – 1971., dramaturg u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca Rijeka (1974. – 1981.), potom umjetnički ravnatelj Hrvatske drame i intendant (1988. – 1998.). Od 1981. do 2010. bio je, s manjim prekidima, nastavnik teorije književnosti, stilistike, scenske umjetnosti i teatrologije u Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, u zvanjima od znanstvenog asistenta do redovitog profesora. Od 1997. do 2003. predavao je svjetsku književnost, teatrologiju i povijest hrvatskoga kazališta u Hrvatskim studijima u Zagrebu, a od 2003. do 2005. u zvanju redovitoga profesora hrvatsku književnost, konverzaciju, poeziju i dramu u Odjelu za južnoslavenske studije Korejskoga sveučilišta za strane studije (HUFS) u Seoulu, Republika Koreja. Umirovljen je u travnju 2010. Objavio je petstotinjak kazališnih kritika, ogleda, feljtona, polemika i kolumni u mnogim hrvatskim i nekim stranim časopisima i listovima. Sudjelovao je na mnogim teatrološkim i filološkim znanstvenim skupovima, publicirao pedesetak znanstvenih radova u časopisima i zbornicima. Na polju praktične dramaturgije surađivao je s nekim od najpoznatijih kazališnih redatelja iz Hrvatske i inozemstva. Njegove dramatizacije romanā Nedjeljka Fabrija Vježbanje života (1990.) i Milutina Cihlara Nehajeva Vuci (1992.), kao i scenska adaptacija creske Muke (1994.) s velikim su uspjehom izvedene u Rijeci i Malome Lošinju. Vježbanje života postalo je kultnom predstavom riječkoga glumišta, prepoznato i priznato kao najsnažnija umjetnička sinteza novije povijesti grada na Rječini. U Vucima je taj novo-povijesni roman pročitan i scenski adaptiran iz aspekta postmoderne poetike. Creska Muka, koju je početkom sedamdesetih godina 20. st. otkrio akademik Branko Fučić, prilagođena je zakonitostima suvremene scenske prakse, zadržavši bitne značajke autentičnosti pasionskoga predloška. Autor je deset knjiga iz područja teatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisne književnosti. Među njima ističu se Dramatica krležiana (1977. dr. izd. 1987.) koja je unijela nove poglede na cjelokupnost Krležina dramskog pisma; Kamov(2005.), ocijenjen je kao najbolja monografija o ukletome hrvatskom pjesniku i proto-avangardnome piscu; Dubinski rez (2012.) cjelovit je analitički uvid u hrvatsku dramatiku 20. stoljeća. Posljednja mu je knjiga, Pismoto niz vekovite / književno-kulturološki ogledi, izašla u siječnju 206. u Skopju na makedonskome jeziku. Od 2007. do danas objavljuje tekstove duhovnoga značaja u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana u kolumni Promisao. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, Družbe Braća Hrvatskog Zmaja. Više godina je član Vijeća za kulturu HBK. Dobitnik je sljedećih nagrada i priznanja: Nagrada Dubravko Dujšin za kazališnu umjetnost 1993.; Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1995; Nagrada Grada Rijeke 2006.; Medalja zahvalnosti Svetoga Vida Riječke Nadbiskupije 2011.; Nagrada Marko Fotez za teatrologiju 2012.; prva nagrada za putopis na 5. susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima 2013.Dvije druge nagrade za putopis i esej na 7. Susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva "Stjepan Kranjčić" u Križevcima, prosinac 2015. Dobitnik je Svjetske nagrade za humanizam za 2016. godinu Ohridske humanističke akademije, siječanj 2016
popis članova