DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Preminuo Duško Lončar
Duško Lončar rođen je 29. prosinca 1932. godine u Paklenici kraj Novske. Osnovnu školu završio je u Daruvaru, nižu gimnaziju u Virovitici, učiteljsku školu u Križevcima, Filozofski fakultet u Zagrebu (hrvatski jezik i književnost – ruski jezik). Studij trećeg stupnja završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine i obranio samostalni znanstveni rad pod nazivom Poezija i proza Ive Kozarčanina te stekao akademski stupanj magistra iz područja književnosti s osobitim obzirom na hrvatsku književnost. Od 1961. do 1968. radio kao profesor hrvatskog i ruskog jezika u Ekonomskoj školi i Gimnaziji Novska, a do umirovljenja 1993. godine kao savjetnik za hrvatski jezik u Zavodu za školstvo u Zagrebu. Kao umirovljenik živi u Novskoj. Za ostvarene rezultate na unapređivanju pedagoške teorije i prakse primio je 1988. godine Nagradu Ivan Filipović. Objavljivao je stručne i metodičko-didaktičke radove u časopisima: Obrazovanje i rad, Pedagoški rad, Napredak, Nastavni vjesnik, Hrvatski u školi, Život i škola i dr. Pjesme su mu uvrštene u zbornik Taj hrvatski (1992.) Ante Selaka, u antologiju ratne lirike Nad zgarištima zvijezde (1993.) dr. Dragutina Rosandića, izbor epigrama i basni u antologiju humora Zgode i nezgode naroda slavonskoga (2004.) Martina Grgurovca, a izbor dječje poezije u antologiju dr. Ive Zalara Antologija hrvatske dječje poezije (2007.). Uredio je zbornik Slavko Batušić (2003.) i Zavičajnu čitaniku Istine srca (2004.) te mnoge zbirke poezije zavičajnih pjesnika (A. Buljan, V. Lovrić-Mencej, K. Semenjuk) i pjesnika bjelovarsko-bilogorske regije. Dugogodišnji je dopredsjednik Povjerenstva za Nagradu Mato Lovrak romanu za mladež. Član je Društva hrvatskih književnika.
popis članova