Joso Ricov (Joja) rodio se u Kalima (Zadar), 25. ožujka 1929. kao prvorođenac u otočkoj obitelji ribara Ive i Jakice rođene Rakvin (izvorno Raquin, francuskog podrijetla) kućanice i težakinje. Osnovnu školu završio je u Kalima (1940.), započeo soboličilački zanat, pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru (1941.-1943.), odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskog obalnog područja (pa čak i vlastitog prezimena Ricov u Rizzo!) te jasno izražena rodoljubnog, slobodoumna i antitotalitarističkoga stava isključen pod optužbom „ateist“ i komunist“, početkom srpnja 1943. Sudionik hrvatskog otpora, zatočenik u njemačkom konclogoru Musapstan kod Zadra (1944.), po završetku nastavlja i završava realnu gimnaziju u Zadru (1945.-1950.), upisuje se i diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao profesor slavistike (1959.). U srednjoškolskom razdoblju bavi se kiparstvom i glumom (Hrvatsko narodno kazalište u Zadru, s gostovanjima u Šibeniku, Splitu, Dubrovniku, i po otocima), u studentskom razdoblju i po dokočanju studija posvećuje se nadasve književnosti i prevoditeljskom radu, povremeno intenzivnije i likovnoj kritici („Čovjek i prostor“ 1954.-1955., „D' ArsAgency“ 1963.-1967., itd.).
17. srpnja 1959., neposredno po povratku s III. festivala jugoslavenske poezije na autoputu „Bratstvo i jedinstvo“ (relacija Beograd – Ohrid) uhićen i zasužnjen (Savska cesta 60) u Zagrebu, odakle je 26. studenoga 1959., bez procesa i presude izgnan u dvogodišnje zatočeništvo na Grgur (otok sv. Grgura, do Golog otoka u Kvarneru). Na peticijsku intervenciju prijatelja Salvatorea Quasimoda, talijanskog nobelovca, kod Predsjednika SFRJ, osobnim nalogom Josipa Broza Tita 19. travnja 1961. pušten iz zatvora.
Od rujna 1962. do lipnja 1963. umjetnički konzulent kazališne institucije „Il Trebbo – centro di lavoro teatrale“ Tonija Comella u Milanu.
1966. i 1968. stipendist Pier Emmanuelova „Comitéa d' Écrivains et d' Éditeurs pour une Entr' aide Européenne“ u Parizu.
Od 1. prosinca 1963. do 16. travnja 1967. dopisni urednik „D' Ars Agencya“, milanskoga, periodika za suvremenu umjetnost s rubrikom „Lettera dalla Jugoslavia“.
Od 1. travnja 1968. do 12. studenoga 1970. član uredništva „Hrvatskog književnog lista“ kao jedan od utemeljitelja Zajednice samostalnih pisaca TIN.
Od mjeseca siječnja 1973. do studenoga 1975. predaje hrvatski i srpski jezik i književnost na slavističkim katedrama Državnog (Universitá degli Studi) i Katoličkog (Universitá Cattolica del Sacro Cuore) sveuličišta u Milanu. U to vrijeme svojim predavanjima, demonstracijama te znanstveno teorijskim i praktičnim radom audiorehabilitatora i pedagoga diljem Apeninskog poluotoka uvodi u Italiju Verbotonalnu metodu za rehabilitiranje slušnooštećenih (na istoimenim talijanskim kongresima formira stručne kadrove za spomenutu djelatnost) i instalira AVGS metodu prof. dr. Petra Guberine na obje slavističke katedre milanskih sveučilišta. Kroz isto razdoblje, od 1974. do 1975. surađuje u talijanskoj leksikografskoj ediciji „Grande Enciclopedia“ Geografskog zavoda De Agostini di Novara, a od studenoga 1975. do 31. lipnja 1984. nastavlja sa svojim radom audiorehabilitatora u Centru SUVAG u Zagrebu.
U bilješci post sciptuma neka budu spomenuti i sljedeći biografski podatci vezani za inozemstvo.
10. ožujka 1967. na sveslavenskom smpoziju „Aspetti e momenti dell' arte sacra nei Paesi slavi“ održanom u milanskom kazalištu „Angelicum“ od 7. – 14. ožujka 1967. sudjelovao kao pozvani predstavnik Jugoslavije sa cjelovečernjim predavanjem pod naslovom „L'arte sacra in Jugoslavia – affreschi e miniatura“.
Kao predstavnik Zajednice samostalnih pisaca TIN, na poziv Belgijske kraljevske akademije, pribiva VIII. (1968.) i IX. (1970.) Međunarodnom biennalu poezije u Knokke – Le Zouteu (Belgija) gdje nastupa (1970.) iznimno zapaženim govorom na temu „Nouvelles Voies de la Critique“ i „Poésie 70 – Évolution ou Révolution.“ U istom razdoblju, kao izaslanik Zajednice samostalnih pisaca TIN, početkom svibnja 1969. ide u pohode naseljima Moliških Hrvata u Italiji gdje oživljuje i uspostavlja njihove tješnje sveze s Pradomovinom te održava niz predavanja na temu naše nacionalne umjetnosti i kulture.
Poetskim sijelima i predavanjima iz naše političke i umjetničke baštine (Zvonimir – dobri kralj Hrvata, Velike Hrvatice, Pape i Hrvati) te iz sfere mudroslovlja, književnosti i vjere (Hrvanje s Bogom), poglavito od 1989. do 1994. obletio Njemačku, Australiju, Švedsku, SAD i Kanadu.
Na Kolumbovskom skupu književnika u Genovi, travnja 1992., koji se odvijao u raspravljanju na temu „Il futuro dell' Europa e gli scrittori“ (Budućnost Europe i pisci) sudjelovao s iznimno aplaudiranim izlaganjem naslovljenim „Fare tardi e meno di non fare! (Kasno učiniti – manje je od ne učiniti!).
Joja Ricov nositelj je Međunarodne nagrade „Europa Arte“ (Pariz, Cirih, Milano) – „per ampia e meritoria attivita artistica“, za rubriku ogleda „Lettera dalla Jugoslavia“ (Milano, 1964.); „Povelje hvalezaslužja“ Talijanskog instituta za kulturu, Zagreb 1966.; Međunarodne nagrade „Parthenope Aurea“ (Zlatna Partenopa) s pergamenskom nominacijom „Cavaliere dell' Arte 1997.“ (Vitez Umjetnosti 1997.) Univerzalne akademije „NEAPOLIS“ za lijepe umjetnosti, znanosti i književnost u Napulju 1997.
Član Društva književnih prevodilaca Hrvatske (od 4. siječnja 1956. do 31. siječnja 1969.); član Hrvatskog pagvaškog društva (od 1968.); član radnik Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda (od 1966.); član utemeljitelj Zajednice samostalnih pisaca TIN, urednik za poeziju i likovnu umjetnost (od 1. travnja 1968. do 12. studneoga 1970.); član Društva književnika Hrvatske, sada hrvatskih književnika (od 28. veljače 1974.); Hrvatskog centra PEN-a od '88., talijanske književne institucije „Sindacato Libero Scrittori Italiani“ (Rim), od 1988., član Predsjedništva Hrvatske paneuropske unije od 1991.
Objavljena djela:
Jesenas i danas – zajednička pjesnička zbirka osmorice (Tin Ujević, Frano Alfirević, Salih Alić, Dragutin Vunak, Vladimir Rem, Boro Pavlović, Joja Ricov, Kazimir Urem), Slavonski Brod 1954.;
Antologija talijanske poezije XX stoljeća – izdanje „Lykos“, Zagreb 1957.;
A veče je već tu – antologijski izbor iz poezije Salvatorea Quasimoda, izdanje „Zora“, Zagreb 1958.;
Marabunta – pjesme (1955. – 1959.), izdanje Hrvatskog književnog društva sv.Ćirila i Metoda, Zagreb 1968.;
Kanarinac – radiodrama, izdanje „Zajednica samostalnih pisaca TIN“, Zagreb 1969.;
Život nije san – izbor iz djela Salvatorea Quasimoda (preveli Olinko Delorko,Jure Kaštelan, Mladen Machiedo, Nikola Milićević i Joja Ricov), izdanje „Otokar Keršovani“, Rijeka 1968.;
Talijanska poezija XX stoljeća – prošireno antologijsko izdanje „Mogućnosti“ br. 11 /12, Split 1972.;
Vocaboli e frasi di lingua italiana nella graduatoria delle frequenze – verbotonalan lingvistički rad u ciklotisku, izdanje Centra SUVAG za rehabilitaciju slušanja i govora, Zagreb 1974.;
Opsjednuti u pustinji, s bumerangom vlastitoga glasa – književni ogled, separat iz „Marulića“ br. 4/1985.;
T(r)ajna paučina m(r)aka – pjesme (1975.-1986.), vlastito izdanje,Zagreb 1986.;
Ušutkani – besjede (1960.-1988.), Vlastita naklada, Zagreb 1989.;
Svjetlosti ususret – ogledi, s prepjevima (San Juan de la Cruz, Fray Luis de Léon, Miguel de Unamuno, Sergio Corazzini, Giuseppe Ungaretti, Salvatore Quasimodo) – „Sveta baština“, Duvno 1989.;
Branimir – glagoljanja (Sveta Marija – Monte Cassino Hrvatâ, „In eorum sclavica lingua“, Karinskoj listini sučelice, Sin Petra Bernardonea, Sokolova Požega – požarima stoljećâ u prkos, Branimir),Vlastita naklada, Zagreb 1989.;
Lingua Cruatorum: hrvatski jezik – govor (separat iz knjige besjedâ „Ušutkani“), Vlastita naklada, Zagreb, 1989.;
Ča se is namin morbinuaš – pisme i dramalozi (1987. – 1989.),Vlastita naklada, Zagreb 1989.;
Čovječe moga doba – usporedno dvojezično izdanje Quasimodova poetskoga djela, „Logos“, Split 1991.;
Rapporto a Colombo – Raport Kolumbu – usporedna dvojezična poema, „Kualjski lumin“, Kali 1993.;
Grabovcu u počast – besjeda ogled, separat iz Zbornika „Kačić“, Split 1983.;
Fra Gracijanova katedrala – ogled, separat iz Zbornika „Kačić“, Split 1993.;
Ivo Mašina – pitate me – tko je? – ogledi, memoari, dnevnik, „Lumin“,Zagreb 1994.,
Karine, rano nam u zjeni – glagoljanja, Ravnokotarska knjižnica „Šubić“, Benkovac, 1996. i
(S) lovom u lik – likovidi (1952. – 2008.), HKD sv. Jeronima, Zagreb – 2009.;
Kaine koji ubijaš! – govori (1968. – 20017.), Crograf, Zaprešić 2010.
Nečastivome u brk –obračuni, polemika u stihu i u prozi, „Nakladništvo Lumin“, Zagreb 1997;
Milan Begović – Sinoć nad Zadrom – besj. ogled (sep. Zb. „Recepcija Milana Begovića“), HAZU, Zagreb – Zadar 1998.;
JOB s drugima – pjesme (1950. – 1994.) Meditor, Zagreb, 1998.;
Verige – drame (Crnačka rapsodija, Nećeš imati drugoga Boga izvan mene, Kanarinac – Il Canarino), „Alfa“, Zagreb 2000.;
Europo – tko si? – slovuboji (1954. -1994.), Hrvatska paneuropska unija, Karlovac 2000.;
Slovoslovi – (o-gledanja, 1954. – 1999.), HKD sv. Jeronima, Zagreb 2000.
Martinjski zazivi Lepura – pjesma (2000), „Ravnokotarski Cvit“, Lepuri 2001.;
Izbor pjesama (sa životopisnoim podatcima i isječcima iz prikaza i osvrta o njegovu stvaranju) – separat Zadarske smotre 5-6, Matica hrvatska u Zadru, 2001;
Likoslovlja – višejezični likovni ogledi, zapisi i kritika (1952.-1996.), „Lumin“, MH Kali 2001.;
Nijema narikača – pjesme (1950. – 1960.), „Jutro poezije“, Zagreb 2001.;
Lirici Italije zakutcima Novecenta – antologija, Mogućnosti br. 4/6 i 10/12,
Salvatore Quasimodo Izabrane pjesme / Poesie scelte, „Ceres“, Zagreb 2003.;
Talijanski futurizam s predcima i potomstvom – antologija, HKD sv. Jeronima, Zagreb 2004.;
Moj antifašizam – autobiografija, ogledi, putoslov. besjede, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2006.;
Stekliš u jetrima – domopoji (1953. – 1983.), „Meditor“, Zagreb 2005.;
Zadre moj domajo – ogledi, glagoljanja, slavopoji, oproštaji, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2007.;
Eros – orfej Novecenta (antologija talij. ljub. pjesništva 20. st.), MH, Zagreb 2007.;
Jarboli Novecenta – Antologija talijanskih pjesnika 20. st., HKD sv. Jeronima, Zagreb 2008.;
Slov u samoboju – ogledi i zôr (1957. – 2007.), glasanja, polemike, razgovori, besjede, HKD sv. Jeronima, Zagreb 2008.