U Rimu, gdje je živio i djelovao, preminuo je hrvatski slikar i pjesnik Josip Stanić Stanios (rođen 1. kolovoza 1943. u Križu Hrastovičkom). Studirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Rimu. 1993. godine pokrenuo je zajedno s pjesnikom i likovnim kritičarem Borisom Vrgom časopis "Generacije", časopis za kulturu, književnost i duhovni identitet grada Petrinje. Časopis je bio nastavak poslije prvotna tri broja izišla u Petrinji od 1966. do 1967. godine. Neke njegove knjige ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.
Skupne zbirke i antologije
Uvršten je u panoramu poslijeratne sisačko-banijske poezije “Plodne noći” u izboru Borisa Vrge, Petrinja 1982., u zbirku pjesama iz dijaspore “Kako da saberem korake”, New York 1982., “Od srca do zavičaja”, Bagdala, Kruševac 1989., u antologiju pjesama za recitiranje Jože Skoka “Žubor riječi”, Školska knjiga, Zagreb 1992., u antologiju hrvatskog rodoljubnog pjesništva “Mila si nam ti jedina”, Alfa, Zagreb 1998., u Leksikon članova Društva hrvatskih književnika, (priredio Miroslav S. Mađer), "Riječ", Vinkovci 1999., i u knjigu Vinka Brešića “Iz prve ruke” (knjiga 2) – Nove autobiografije hrvatskih pisaca, Alfa, Zagreb 2014., "Banijska književna antologija" (Miroslav Kirin – Boris Vrga), Hrvatski P.E.N. centar i Meandar Media, Zagreb 2021.
Nagrade za slikarstvo
Za svoje slikarske radove primio je sljedeće nagrade: Srebrena medalja “Città eterna” 1969., (Accademia di San Carlo, Rim 1969., Nagrada “Unesco” (Monte Carlo 1970.), Zlatna medalja “Primavera”, Rim 1970., “Marc’ Aurelio (Rim 1975.), “Paul Gauguin”, Milano 1975.), Nagrada u spomen Michelangelu (Rim 1977.), “Honoris causa” (Civitavecchia 1978.), “Colosseum” (Rim 1979.), “Oscar di Monte Carlo” (Montecarlo 1979.), “Scoliera d’argento” (Catanzaro 1979.), “Paride Pascucci” (Manciano 1979.), “Prometeo aureo” (Viterbo 1966.), “Prva Ex aequo” – Manifesto oncologico (Mantova 1992.), “La Pimpaccia”, Rim 2007. i dr.
Bio je član više akademija: Accademia internazionale delle Arti “UNIVERSO”, Bologna; Ordine Accademico Internazionale “GRECCI – MARINO”, Ordine Accademico del Verbano – “Cavaliere Accademico”; Accademia Culturale d’ Europa, Bassano Romano; Accademia Tiberina, Rim, Accademia Gentium “PRO PACE”, Rim, L’Accademia universale “G. Marconi”, Rim. Također bio je član UNSA (Unione Nazionale Scrittori e Artisti) u Rimu.
Prevođen je na talijanski, slovenski i makedonski jezik.
* * *
UMRIJETI U ZVJEZDANOJ NOĆI
Ja što nisam imao ništa, samo umrijeti želim
u zvjezdanoj noći,
U toploj i lijepoj i blagoj kotlini, u dolini,
I bos još da prođem prašnjavim putem,
I milujem cvijeće,
Jer život mi nikada nježan i naklon nije bio,
I samo sam hodao i samo iz zvijezda užitak pio.
Zato sam noćas i zato večeras prosuo svoje tijelo,
I gledam u nebo prazo, a vidim zvijezde,
I mame me na počinak zvijezde, i vuku me
daleko odavde,
Da odem i nestanem,
I već me u plućima guši,
I već mi se duša u zadimljenom prostoru u dimnjaku
suši.
Ja što nisam imao ništa,
Samo umrijeti želim u zvjezdanoj noći.