Kazimir Klarić, hrvatski književnik, rođen je u Okučanima 12. prosinca 1940. Diplomirao je na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1964. Radio je kao pravnik, potom kao urednik Dramskoga programa na Radio Zagrebu do umirovljenja 1994. Pisao je humoristično-satirične romane (Na tri noge, 1971; Kolut natrag, 1972; Pasji svatovi, 2000), u kojima je kroz životnu priču glavnog lika Pupara analizirao suvremenu društvenu problematiku, i pripovijetke (Svi na led, 1977; Unutrašnji neprijatelj, 1981; Akupunktura za samoupravljače, 1987; Uskrs pod zidom i druge priče, 2002). Autor je scenarija za brojne radijske i TV drame i komedije (Izjava, M. Fanelli, 1975; Samac, M. Fanelli, 1976; Unutrašnje rezerve, B. Makarović, 1986; Bunda, B. Makarović, 1987) i serije (Susreti nezgodne vrste, V. Tadej, 1997). Osobito se ističe njegov scenarij za dječju seriju Ne daj se, Floki! (Z. Tadić, 1986; premontirana u igrani film 2000). U humorističnim TV serijama Punom parom (M. Fanelli, 1978–80) i Pozitivna nula (M. Puhlovski, 1990) ostvario je svojevrsne satirične soap opere radničke tematike. Pisao je i za djecu (Mrnjau, grizu me, 1973; Imam rep, 1973; Afrička jaja iznenađenja, 1994). U „Maloj knjižnici“ Društva hrvatskih književnika objavio je 2018. roman Smrt dosadi (Tajna Hitlerova faćuka). Dobitnik je, među ostalima, nagrade Grada Zagreba 1976. i nagrade Grigor Vitez 1977.