4. siječnja 2013. u 63. godini preminuo je Lujo Medvidović. Ispraćaj će biti danas u 13, 30 sati na Centralnom groblju u Osijeku.
Neka mu svijetli vječna svjetlost!
LUJO MEDVIDOVIĆ rođen je 17. listopada 1950. godine u Lokvičićima. Gimnaziju i Pravni fakultet završio je u Splitu, a pravne znanosti magistrirao na Pravnom fakultetu u Osijeku, gdje je živio i radio u odvjetništvu. Članom je Društva hrvatskih književnika od 1995. godine. Uvršten je u više antologija. Objavio je knjige:Pjesme (Privlaka, 1983.), Nesnivana java (Privlaka, 1984.), Bezimena s Drave(dva izdanja, Čepin, 1986.), Pehar ljubavi (Čepin, 1988.), Sretno sunce (Osijek, 1989.), Biserna lipa - Sveti čuvar sudbine (Osijek, 1993.), Bolni Baranjski antibarbarus (ogledi, Osijek, 1994.), Svjetlost maslačka (Osijek, 1995.), Okopnit će snjegovi što još nisu pali (Osijek, audiokaseta recitala pjesama 1995., drugo izdanje CD, 1999.), Hrvatska sonetom (Osijek, 1996.), Zatočenik riječi na sonetnoj stazi (Vinkovci, 1997.), Vukovarski križ (Vinkovci, dva izdanja 1998., treće 1999.), Miris tamarisa (Osijek, 1999.), Šutim svoju muku (Osijek, 2000.), Lokvičke bure i mirisi (Osijek-Lokvičići, 2000.), Bosutanje života (Vinkovci, 2000.), Radost raskovanih ruku - Vijenac sonetnih vijenaca (Vinkovci - Osijek, 2001.) Radost raskovanih ruku - Vrtanj magistralnih soneta, Radost raskovanih ruku - Vijenac sonetnih vijenaca, II. (bibliofilsko izdanje, Osijek, 2003.), Žensko lice Boga(Zagreb, 2004. 1. izd., 2005. 2. izd.), Puti širine jarma i ojice (Podstrana, 2005.),Dom prepelica (Zagreb, 2007.) Kornatske ruže (Zagreb, 2008.), Castus i pravda(Zagreb, 2009.)