Nikica Petrak rodio se 31. kolovoza 1939. godine u Dugoj Resi. U Zagrebu je diplomirao anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu 1963. godine. Početkom 1960-ih bio je urednikom kulturne rubrike u Studenstkom listu, zatim na Hrvatskoj radioteleviziji (1967.–77.) i u Nakladničkoj kući "Liber" (1978.–89.), savjetnikom u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Hrvatske (1991.–92.) i urednikom u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" (1992.–2004.). Bio je dugogodišnji član uredništva časopisa "Forum" Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Za člana suradnika HAZU izabran je 2000. godine, a za redovitog člana u Razredu za književnost izabran je 2004. godine.
U književnost je stupio početkom šezedesetih godina. Objavljivao je pjesme, eseje, feljtone i prijevode u mnogim književnim listovima i revijama. Bio je jedan od istaknutijih pripadnika pjesničkoga naraštaja okupljena oko časopisa Razlog.
Nikica Petrak bio je i vrstan prevoditelj književnih, filozofskih i povijesnih djela. Prevodio je s engleskog poeziju, pripovijesti i drame (Dylan Thomas, E. A. Poe, Ben Jonson) te važna djela sociologije, politologije, uglavnom kulturologije (H. Arendt, P. Blake, J. Bronowski, E. Burke, E. Friedll, D. Held, L. Mumford, L. Strauss, J. Tomasevich itd.). Za potrebe zagrebačkog kazališta preveo je petnaestak suvremenih dramskih tekstova koja su sva bila i izvedena.
Za knjigu pjesama „Tiha knjiga“ dobio je Nagradu "Tin Ujević" 1981. i Godišnju nagradu "Vladimir Nazor", za „Ispadanje iz povijesti“ "Goranov vijenac" 1996. i Nagradu Fonda "Miroslav Krleža". Nagradu HAZU za književnost dobio je 1999., a 2013. nagradu "Dragutin Tadijanović".