Robert Marić rođen je 21. prosinca 1958. u Splitu. Živio je i radio u Kaštel Štafiliću, uređivao više humorističko-satiričnih listova, objavio petnaestak knjiga proze, komedija, aforizama i slikovnica. Bavio se i umjetničkom fotografijom, kojima je ukrasio više knjiga.
LUDI ŠETAČI (1988.), proza – nakladnik Omladinska iskra; DNEVNIK OČAJNIKA (1994.), humoristički roman – nakladnik Društvo humorista Split; ATEIST SAM, BOG MI JE SVJEDOK (1997.), zbirka aforizama – KKU Poklade ; NOVI DNEVNIK OČAJNIKA (2002.), audio CD izabranih humorističkih zapisa; objavljivanih na Radio-Splitu, tekstove govori glumac HNK Split, Ilija Zovko – nakladnik HRT Radio Split; DALMATINKO (2003.), knjiga za djecu – nakladnici Školska knjiga i OŠ Bijaći ; BEZ KOLESTEROLA (2003.), humoristični roman – nakladnik Nova knjiga rast, Zagreb ; PRAZNINE (2003.), roman – nakladnik Libro, Pula ; EL DOTORES (2004.), satirični roman – nakladnik Nova knjiga Rast – Zagreb; DNEVNIK OČAJNIKA, drugo, dopunjeno izdanje (2005.) – nakladnik Nova knjiga Rast - Zagreb ; OBALA POSKOKA (2008.), roman – nakladnik Libro, Pula ; TRILOGIJA TIHOG URNEBESA (2012.), satira – nakladnik Naklada Hrid, Zagreb ; DOBRILA I MILIENKO (2014.), satirični roman – nakladnik Naklada Hrid, Zagreb ; DONJOKAŠTELANSKI KRNJEVAL - zajednički rad s prof. dr. sc. Mladenom Domazetom (2014.), monografija - nakladnik Naklada Hrid, Zagreb; KEKS I GLAD (2008.) Urnebesna kazališna hit komedija, koju je Kaštelansko kazalište do sada izvelo 21 put. Predstava je pored brojnih pohvalnih kritika struke i publike, na 2.Festivalu amaterskih kazališta u Slavonskom Brodu dobila nagradu za najbolju predstavu festivala, grand prix publike kao najbolja predstava, te dvije nagrade za glumu. Pored toga, plasirala se u finale 50. Festivala hrvatskih kazališnih amatera na Hvaru 2010. godine, gdje je imala tri nominacije za nagradu – tekst, režija i gluma.: LOS EBETES (2012.), crna komedija premijerno izvedena 26.05.2012. u Kaštelanskom kazalištu.
Uredio i priredio za tisak knjigu GLENDE I ŠALE (2010.) – nakladnik KKU Poklade. Kratke priče objavio je u Večernjem listu, Nedjeljnoj Dalmaciji,Omladinskoj Iskri, Književnoj riječi, BKG-u... te u časopisu za kulturu i umjetnost Mogućnosti djelove proze iz LUDIH ŠETAČA.
Kazališna jednočinka KAD PROPLAČU KURJE OČI (1986.) u izvođenju Kazališne grupe Marijani iz Ploča igrana je u Splitu, Pločama, Kninu...
Radio-drame: KITILI SMO TETU JELKU (glume Arijana Čulina i Ilija Zovko), POVRATAK DIOKLECIJANA (zajedničko djelo s Mladenom Vukovićem, koji je dramu i režirao, a glume Josip Genda, Ilija Zovko, Franko Strmotić, Arijana Čulina i Trpimir Jurkić), monodramaZONA OČAJNIKA (glumi Ilija Zovko, redovite kolumne nedjeljom NOVI DNEVNIK OČAJNIKA, te brojni skečevi objavljivani i objavljuju se na Radio-Splitu, Radio-Kaštelima, Hrvatskom radiju 2...)
Objavio je tzv. Poster-aforizme, čiji je kasnije veći dio uvrstio u knjigu ATEIST SAM... Uvršten u ANTOLOGIJU HRVATSKOG AFORIZMA i u ENCIKLOPEDIJU AFORIZAMA.
Dugogodišnji glavni urednik satiričnog godišnjaka MAŠKADUR. Dugi niz godina, sve do smrti Tonča Keruma i prestanka izlaženja lista, bio je zamjenik glavnog urednika BEREKINA. Nekoliko godina je uređivao humoristički podlistak RAŠPE u TROGIRSKOM GLASNIKU. Također je bio urednik humora i satire u ugaslom PREDAHU.
Humorističke tekstove i aforizme objavljuje preko trideset godina. Redovne kolumne dugi niz godina imao je u Slobodnoj Dalmaciji i u Večernjem listu. Objavljivao je u gotovo u svim hrvatskim tiskovinama (Omladinska iskra, Berekin, Nasciturus, Maškadur, Predah, Žulj, Potepuh, Čvorak Erotika-humor...).
Dobio je posebno književno priznanje na 11. Raosovim danima 2004. za monodramu TIHA NOĆ (uvrštena u Raosov zbornik 1) te drugu nagradu na 13. Raosovim danima 2006. za monodramu 16 SLIKA IZ ŽIVOTA (uvrštena u Raosov zbornik 2)
Dobitnik je posebnog priznanja za aforizme dvije godine za redom (2001., 2002.,) na Festivalu humora i satire Slavonski Brod te Zlatne puntine za aforizme (2010.) na Festivalu humora u Blatu na Korčuli.
Dobio je i Nagradu Grada Kaštela za poseban doprinos u književnosti (2011.).