DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Preminuo Stjepan Vukušić
In memoriam
prof. dr. sc. STJEPAN VUKUŠIĆ
književnik i jezikoslovac
(Stinica kod Senja, 11. IX. 1931. – Pula, 31. X. 2022.)
Otišavši tiho i jednostavno se vrativši prirodi prema svojoj posljednjoj želji, prije nepuna dva tjedna preminuo je književnik i znanstvenik – Čovjek, Profesor i Kolega – velik i samozatajan intelektualac Stjepan Vukušić. Vijest je do javnosti dospjela tek sada i najmanje, zapravo jedino što možemo učiniti jest oprostiti se na ovaj način od njega koji za sobom ostavlja doista neispunjivu prazninu u ljudskome, književnom i znanstvenom, intelektualnom i moralnom smislu, kao primjer iznimno uljuđene osobe i neusporedive osobnosti čiji tragovi ostaju u mnogim naraštajima ne samo pulskih i istarskih studenata hrvatskoga jezika, u temeljima ovdašnjega visokoškolskog obrazovanja, dakle i Sveučilišta „Jurja Dobrile“ u Puli, u početcima sustavnoga i ozbiljnog nakladništva kako knjiga tako i časopisnoga izdavaštva i, uopće, kreativnoga, kulturnoga života ovoga grada, ovoga kraja te hrvatske književnosti i znanosti.
Pučku je školu završio u Jablancu, Gimnaziju u Senju i Filozofski fakultet 1957. u Zagrebu: diplomirao je jugoslavistiku, ruski jezik s književnosti i francuski jezik kao pomoćni predmet. Na istom je fakultetu 1981. stekao doktorat filoloških znanosti radom „Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja – stiničkog i Daničićeva“.
Predavao je kao gimnazijski profesor u Krku školske godine 1958./59. hrvatski jezik, a već 1959./60. i daljnjih pet godina hrvatski i latinski jezik te filozofsku skupina predmeta – filozofiju, logiku i psihologiju.
Od 1965./66. školske godine do umirovljenja 2001. predavao je hrvatski književni jezik na Pedagoškoj akademiji, kamo ga je kao već istaknutoga mladog profesora osobno pozvao i primio Tone Peruško, odnosno na Filozofskom fakultetu u Puli, od 1984. kao redoviti sveučilišni profesor.
Radio je u uredništvu časopisa „Istarski mozaik“ i „Istra“ te bio urednikom i priređivačem knjiga u ediciji „Istra kroz stoljeća“. Bio je članom Odbora za dijalektologiju Razreda za filologiju HAZU i jedno vrijeme Uredničkoga vijeća časopisa „Jezik“. Član Društva hrvatskih književnika postao je 1972., a koncem 1980-ih i 1990. sudjeluje u pripremama za osnivanje te u osnutku Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Od proze „Oproštaj“ (časopis „Novela – film“, Zagreb, 1953.) književne radove različitih rodova i vrsta objavljuje gotovo neprekidno preko šest desetljeća. Tomu se od prve polovice sedamdesetih godina pridružuju i jezikoslovni radovi.
Objavio je djela: Burobran (novele i crtice), 1970. i 1976., Da život ne pogaziš (pjesme), 1973., Svijet pod listincem (kratki roman), 1979., Knjiga s devet naslova (pjesnički ciklus „Tragom Premilovca“ u zajedničkoj knjizi), 1982., Uskraćene blagosti (roman), 1982., Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja – stiničkog i Daničićeva: Prilog za uporabnu normu hrvatskoga književnog jezika (jezična studija; disertacija), 1980. i poseban otisak 1982., Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalekta (monografija), 1984., Iznad pelina (pjesme), 1989., Svjetlost ognjišta (pjesnički ciklus „Zbjegari“ u zajedničkoj knjizi), 1993., Podgorski vjetar (roman), 1996., Duh u kamenu (roman), 1997., Zvijezde nad Gočanom (roman), 2003., Podgorski nokturno, 2003., Admiral (roman), 2004., Za mlade svih godina (novele i priče), 2005., Tuđin među svojima (roman i dvije pripovijesti), 2006., Naglasak u hrvatskome književnom jeziku, suautori Ivan Zoričić i Marija Grasselli-Vukušić, (Knjiga četvrta Velike hrvatske gramatike), 2007., Zemaljskom usprkos (pjesme), 2007., Hrvatski zemljovid (pjesme), Zagreb, 2011., Istosmjerne priče (proza), 2014., Dok sunce sja, 2014. te Eseji i zapisi u ediciji „Istra kroz stoljeća“, 2018.
Pjesme i prozne crtice prevođene su mu na esperanto, slovenski, talijanski i njemački jezik. Pjesmama i prozom predstavljen je u brojnim zajedničkim knjigama, antologijama i panoramama. U istarskom je književnom prostoru također uvršten u preglede i antologije, a posebno je držao do izdanja u kojima je zastupljen, a sastavili su ih njegovi nekadašnji studenti i mlađi kolege.
U jezikoslovlju je Stjepan Vukušić predstavljen i priznat kao vrstan akcentolog novoštokavskoga naglašavanja.
Prozaik Vukušić vješt je u psihologiziranju likova, introspekcijskim odlomcima svoje proze, deskripcijama prirode, prožimanju monoloških i dijaloških dionica, a kao pjesnik suptilan je i misao lirik, istančane i istaknute duhovnosti, zavičajnih refleksija i domoljubnih nota s mjerom i primjerenom osjećajnošću. Posebice valja skrenuti pozornost na njegov Duh u kamenu, roman koji tematizira vrijeme i junake iz doba gradnje pulskoga amfiteatra te Uskraćene blagosti, tekst zbog kojega su bili progonjeni i knjiga (zabranjena) i autor. U Zvijezdama nad Gočanom donosi priču o jednoj takvoj sudbini – onoj intelektualca u tragičnom sudaru s nesmiljenom, totalitarnom vlašću, kada su ugroženi i egzistencija i esencija čovjekova.
Jedna od najčešće antologiziranih i analiziranih njegovih pjesama jest ova koju pretužnom prigodom donosimo, sa sigurnošću znajući da bi autoru stoga bilo toplo oko velikoga srca, kao što je jednak osjećaj u nama čitateljima i prijateljima koji još neko vrijeme ostajemo svjedočiti i sjećati se.
GORSKA HRVATSKA
Kao svoju otkinutu ruku
večeras nosim mrtvo Podgorje
i svu ovu zemlju visoku
rastanjena svjetla
rastanjene duše
gdje se tame protežu u svemirskim količinama
U ime Istarskoga ogranka DHK i osobno:
Boris Domagoj Biletić
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova