DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.Preminuo Željko Poljak
U Zagrebu 8. siječnja u 98. godini života preminuo je naš član Željko Poljak.
Posljednji ispraćaj održat će se u srijedu 17. siječnja 2024. u 10 sati na groblju Mirogoj.
Željko POLJAK, publicist i liječnik, rođen je u Zagrebu 9. rujna 1926. Otac je dvoje djece (Eva rođena 1989., Antonio 1991.). Školovao se u Zagrebu. Maturirao na Prvoj klasičnoj gimnaziji 1945., diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952. Za vrijeme rata bio je učenik. Upravnik je sreske ambulante u Pljevljima 1954. (prvo namještenje ujedno najviša rukovodeća funkcija u životu, i to kao stažist), liječnik na Klinici za bolesti uha, nosa i grla Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Šalata, od 1955. do umirovljenja 1988. Na njoj je položio specijalistički ispit za otorinolaringologa (1958.). Od 1971. je primarius, od 1978. voditelj Alergološke ambulante, od 1978. šef laboratorijsko-dijagnostičkog odsjeka, godine 1980. stekao je zvanje alergologa, a 1981. naslov znanstvenog savjetnika. Godine 1959. započinje karijeru nastavnika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistent, od 1971. je docent, od 1976. izv. profesor, od 1980. redovni profesor otorinolaringologije.
Glavne djelatnosti na Medicinskom fakultetu: organiziranje i vođenje dodiplomske nastave u Katedri za otorinolaringologiju, redakcija šest izdanja studentskog udžbenika “Otorinolaringologija”, organiziranje i vođenje dvogodišnjeg postdiplomskog studija iz otorinolaringologije (od 1977.), organiziranje i vođenje dvogodišnjeg postdiplomskog studija iz alergologije i kliničke imunologije (od 1979. do 1985.). Kao član fakultetskog vijeća bio je na raznim funkcijama, među ostalim predsjednik odbora za nostrifikaciju diploma (1982.), istražitelj disciplinskog suda za studente (1978.), predsjednik Sindikata kliničkih medicinskih znanosti (1975.), dopredsjednik Društva umirovljenih nastavnika Medicinskog fakulteta (2008.), a na Sveučilištu predsjednik Savjeta "Sveučilišnog vjesnika" (1983.). U ORL klinici je predsjednik radničkog savjeta 1969., u Kliničkom bolničkom centru predsjednik stambene komisije (1969.), komisije za reizbor rukovodećih kadrova (1970.), komisije za reorganizaciju administracije (1970.). Nikad nije bio član političkih organizacija. U području medicine znanstveno se najviše bavio bolestima gornjih dišnih putova, posebno alergologijom toga područja. Osim medicine, studirao je na Filozofskom fakultetu (hrvatski i francuski) i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (geografiju), ali na njima nije diplomirao. Osobito je bio sklon terenskim istraživanjima (brojna putovanja, uvijek s notesom u ruci i fotoaparatom, kao sredstvom za dokumentaciju). Putovao je osobito po planinskim područjima raznih zemalja, gotovo svih europskih zemalja, a izvan Europe u Nepalu (Himalaja), Turskoj (Ararat), Kurdistanu, SAD (Rocky Mountains), Mongoliji, Indoneziji, Keniji, Polineziji, Sinaju itd. Glavno istraživačko područje Dinaridi. Na temelju putnih bilježaka i fotodokumentacije iz gotovo svih europskih zemalja i svih kontinenata (osim Australije), objavio je niz članaka, održao predavanja i izložbe. Sklonost geografiji i putovanjima osobito je plasirao u Hrvatskom planinarskom savezu kao član vodstva od 1958. do danas, kao predsjednik ekspedicijskog odbora, Gorske službe spašavanja i predsjednik toga Saveza (1981-1983.). Prvi je u povijesti hrvatskog planinarstva istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhu (1970.). Trasirao je planinarske putove (npr. Velebitski planinarski put 1969.). Objavio je niz planinarskih vodiča. Suosnivač je Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit", Planinarskog društva Kliničkog bolničkog centra "Maksimir" i Planinarskog kluba Hrvatskog liječničkog zbora. Cijelog je života nastojao davati planinarstvu istraživalačko, a planinarskoj književnosti literarno obilježje. Autor je s najviše planinarskih knjiga i članaka u Hrvatskoj.
U njegovu književnom radu najviše dolaze do izražaja putopisi. Počeo ih je pisati 1950. a 2005. je nabolje od njih sabrao u knjizi »Život na planinarski način«. Tri studija koja je pohađao također su se odrazila u njegovu publicističkom radu, pa tako studij kroatistike u monografiji »Hrvatski književnik Ivo Andrić« u kojoj je objavio četrdesetak nepoznatih Andrićevih pisama i popratio ih komentarom, studij geografije u brojnim vodičima po Hrvatskoj, osobito u kapitalnom djelu »Hrvatske planine« (7 izdanja), a studij medicine u povijesno-medicinskim radovima, npr. pretisku rukopisnih ljekaruša iz 1608., koje je također popratio komentarom i »Bibliografiji Liječničkog vjesnika 1877-1977« s 13 000 jedinica, »Antologiji Hrvatskog planinara 1898-2008».
Društveno je djelatan u okviru medicine, poglavito u Hrvatskom liječničkom zboru (tajnik Alergološke sekcije 1966., predsjednik te sekcije 1978., potpredsjednik Sekcije za alkoholizam i druge ovisnosti 1980., suosnivač Hrv. društva za medicinsko nazivlje 1992, suosnivač Literarnog kluba 2002., urednik Liječničkog vjesnika 1975-1978., Liječničkih novina od 1990. do danas, član Glavnog odbora od 1989. do 2002.; u Udruženju alergologa Jugoslavije bio je tajnik (1969.), u Ligi za borbu protiv pušenja potpredsjednik (1987.). Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1981. Održao je više od stotinu javnih predavanja iz zdravstvenog prosvjećivanja i isto toliko izvan područja medicine. Društveno je angažiran u zaštiti prirode, osobito planinske. Bio je dugo godina član Republičkog savjeta za zaštitu prirode, a u časopis “Naše planine” uveo rubriku o zaštiti prirode. Posebnu sklonost ima prema izdavačkoj djelatnosti i publicistici. Objavio je više od tisuću članaka u stručnoj, sportskoj i novinskoj periodici i raznim enciklopedijama, te pedesetak posebnih knjiga i brošura (uračunavši i ponovljena izdanja), uredio više od deset zbornika, od 1958. do 2000. neprekidno je 42 godine (!) urednik časopisa "Naše planine" (od 1991. "Hrvatski planinar"), član je uredništva raznih časopisa, medicinskih i nemedicinskih. Od 1996. je član Društva hrvatskih književnika. Dobio je oko 150 raznih priznanja i odlikovanja, od kojih su najvažnija Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama (1975.), Trofej za fizičku kulturu Hrvatske (1978.), povelja počasnog člana Hrvatskog planinarskog saveza (1987.), začasnog člana Hrvatskog liječničkog zbora (1997.), Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara (1999.) i Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora "Sport and the environment" (1993.).
popis članova