DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.26Ruj
36. Zagrebački književni razgovori
Govor na otvorenju 36. Zagrebačkih književnih razgovora
Poštovane gospođe, cijenjena gospodo, vaše ekscelencije, kolegice i kolege, dragi prijatelji,
srdačno vas pozdravljam u ime Društva hrvatskih književnika i svoje osobno u prigodi svečanog otvaranja 36. zagrebačkih književnih razgovora i želim vam da se za vrijeme boravka u našem Zagrebu i našoj zemlji osjećate dobrodošlo i ugodno. Isto tako vam želim uspješne te sadržajem i duhom zajedništva ispunjene dane naših razgovara i razgovaranja, u ozračju prijateljstva, razumijevanja i duhovnoga europskog srodstva, ozračja koje je u ovim teškim trenutcima nužno potrebno cijelom europskom kontinentu, ali i čitavu svijetu s obzirom na niz ratnih i prijetećih žarišta diljem Zemljine kugle. Oči su naše čvrsto uprte u europske i svjetske političke elite od kojih tražimo odgovornost i onda kad s nevjericom gledamo njihova lutanja i kad s nedoumicom očekujemo primjerena rješenja velikih svjetskih kriznih žarišta među kojima eskalacija imigrantske krize nije samo pitanje humanitarne naravi i solidarnosti, nego u prvom redu teško ekonomsko i teško rješivo političko pitanje. Gubitak čovječnosti, gubitak svih pouzdanih kriterija, čvrstih uporišta i temeljnih ljudskih vrijednosti koje su ravnale narodima Europe i svijeta, ali i našim životima, opća relativizacija vrjednota, sve nas to upućuje na zaključke o općoj, zajedničkoj i osobnoj odgovornosti koliko spomenutih političkih elita, toliko i svakoga od nas za ljudsku sudbinu, za sudbinu našega zajedničkog opstanka. Ako smo se pretvorili isključivo u stjecatelje i potrošače materijalnih dobara, ukoliko smo duhovnu sferu isto tako uključili u svoj konzumerizam, nismo ni mogli očekivati što drugo nego upravo ovo što nam se događa i vraća zbog godinama taloženih egoizama, kolonijalističkih pretenzija, pretvaranja svega i svakoga u potrošnu robu i svođenja same ljudskosti na puku preživljavanje. Dakle, kako je govorio hrvatski klasik Petar Šegedin u prošlom stoljeću, ne može biti drukčije, svi smo mi odgovorni, nitko ne može izbjeći ili zanijekati svoju odgovornost.
Na 35. zagrebačkim razgovorima pozabavili smo se temom povezanom uz 100. obljetnicu I. svjetskog rata „Godina 1914. i posljedice za europsku književnost“. Ove razgovore posvećujemo, „u ozračju trećega svjetskog rata koji se vodi 'u dijelovima', koji sada doživljujemo“, kako je rekao papa Franjo za svoga posjeta Kubi, središnjoj temi Književnost u potrošačkom društvu. Otvaranjem ovakve teme htjeli smo potaknuti na razmatranje nove situacije u kojoj se našla književna djelatnost, suočena s neizmjernim ponudama i relativizacijama kanoniziranih oblika, vrijednosti i kriterija pa i same književnosti. Kako se danas postaviti i kako braniti umjetnost riječi od vanjskih diktata tržišne korisnosti, komercijalne potrošivosti i promidžbene funkcionalnosti? Kako očuvati književnost od njezina utapanja u posve materijalne i materijalizirane sfere pukih industrija zabave, kako spasiti književnost od njezina svođenja na zgoljnu robu čiju vrijednost diktira željezna logika tržišta? Možemo li zapravo očuvati, štoviše, ojačati i promicati svijest o književnosti kao vrijednosti, svijest o književnosti kao istinskom otporu duhu vremena koji se hrani sebičnošću i profitom, površnošću i pohlepom; duhu globalizacije koja na razne načine uništava čovjekovu duhovnu supstanciju. Stoga ne začuđuje što su današnji teror izbora, tržišta, mode i zabave potpuno istisnuli vrjednote i vrijednosne sudove. Preostaje nam da se tomu opiremo i izabiremo vrjednote umjesto pristajanja na opću trivijalizaciju u kojoj se književnost našla i u kojoj proživljava vrlo teške i tjeskobne trenutke. Dok je barem na našim prostorima donedavno bila sputana ideološkim i političkim čvrstim zagrljajem, samo što se na trenutak oslobodila toga zagrljaja, posve ju je zgrabili željezni mehanizmi potražnje i potrošnje. Jasno mi je da u tijeku naših rasprava ne ćemo dati neke sveobuhvatne odgovore na sva pitanja koja nas muče, ne ćemo naći neke spasonosne formule po kojima bismo i književnost i same sebe izvukli iz bezočnih strategija potrošivosti i utilitarnosti, no sam napor da kažemo koju riječ u korist njezina spasa dijelom spašava i nas same.
Poštovane gospođe, cijenjena gospodo, dragi prijatelji, još jedanput vam želim ugodan boravak u Zagrebu, u baroknom Varaždinu i u Hrvatskoj, želim vam da ponesete sa sobom dobra iskustva i lijepa sjećanja, a svim sudionicima 36. zagrebačkih književnih razgovora želim uspješan i plodan rad. Hvala vam na pozornosti.
Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika
Tijekom svoje višegodišnje tradicije (prvi razgovori organizirani su još davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća), Razgovori su ugostili više od 1000 sudionika (književnika, prevoditelja, lingvista, književnih kritičara, kulturologa itd.) koji su održali zapažena predavanja na brojne teme.
Financijski pokrovitelji: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba i Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
popis članova