Društvo hrvatskih književnika Zagrebački književni razgovori Održani 37. Zagrebački književni razgovori
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.13Lis
Održani 37. Zagrebački književni razgovori
Tema "Razgovora" glasila je: "Jezik, književnost i nacionalni identitet". U raspravama je sudjelovalo 15 sudionika - književnih povjesničara, kritičara, pjesnika, novinara, sveučilišnih profesora i nakladnika - iz Austrije, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Poljske, Grčke i Hrvatske. Predsjednik DHK Božidar Petrač u svom je pozdravnom govoru naročito istaknuo potrebu ovakvih susreta, jer se na taj način neposredno i na konkretnim primjerima upoznaju različita gledišta i prakse iz različitih europskih zemalja, što može biti samo korisno i poticajno za proširenje i učvršćenje međunarodne kulturne i duhovne suradnje. Predsjednik DHK podsjetio je kako je to naročito važno u godini kada Hrvatska, Mađarska i Turska, ali i ostatak Europe, obilježavaju 450. godišnjicu Sigetske bitke, jednog od najvažnijih događaja u europskoj povijesti. Da nije bilo hrabrog otpora združene europske vojske pod zapovjedništvom Nikole Šubića Zrinjskog i zaustavljanja prodora Osmanlija prema europskom Zapadu, današnja bi Europa vjerojatno drukčije izgledala.
Sudionici Razgovora zaključili su, nakon dinamičnih i poticajnih izlaganja,mnogobrojnih primjera iz različitih europskih sredina te konstruktivnih predmetnih diskusija, kako je nacionalni identitet usko povezan sa sviješću svakoga naroda o svome jeziku i književnosti kao temeljnim duhovnim kategorijama, i na tome treba inzistirati i ubuduće u politički formalno ujedinjenoj Europi.
Zadnjega dana manifestacije, sudionici su posjetili Čakovec i upoznali se s tamošnjim povijesnim i kulturnim znamenitostima.
Idući, 38. Zagrebački književni razgovori održat će se u listopadu iduće godine na temu: "Hrvatska književnost u europskom kontekstu".
DHK i Povjerenstvo za Zagrebačke književne razgovore zahvaljuje na financijskoj potpori Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Gradu Zagrebu i Zakladi HAZU.
Pozdravni Govor predsjednika DHK na službenom otvorenju 37. ZKR-a
Poštovane gospođe, cijenjena gospodo, dragi prijatelji,
Srdačno vas pozdravljam uoči 37. Zagrebačkih književnih razgovora, želim vam ugodan boravak u Zagrebu, Čakovcu, gradu obitelji Zrinskih, obitelji koja je u mnogo čemu obilježila hrvatsku, mađarsku i tursku, ali i ukupnu europsku povijest, gradu koji ćemo posjetiti u nedjelju 9. listopada i uz stručno vodstvo vidjeti i upoznati se sa znamenitostima toga grada u Međimurju, na sjeverozapadu Hrvatske. Žao mi je što ne ćemo u povodu 450. obljetnice Sigetske bitke i junačke pogibije Nikole IV. Šubića Zrinskoga vidjeti njegovu kacigu i sablju koje su donedavna bile izložene u Izložbenom salonu Muzeja Međimurje od 16. do 30. rujna, a koji su inače pohranjeni u bečkom Kunsthistorisches Museumu. Obitelj Zrinskih dala je mnoge banove, vojskovođe, književnike i ljude koji su na razne načine vodili Hrvatsku, osobito u razdoblju od 15. do 17. stoljeća i bez kojih je zapravo nemoguće zamisliti kako današnji europski zemljovid, tako i onaj koji ostaje nakon 1566. dok se stvarala slika ondašnje Europe jer ostaje otvoreno pitanje kako bi onda izgledala danas da nije bilo odlučnosti, hrabrosti i požrtvovnosti Nikole IV. Zrinskoga i sigetskih branitelja. Naime, Sigetska bitka neprijeporno je jedan od prijelomnih događaja u europskoj, hrvatskoj i mađarskoj povijesti, dok je Nikola Zrinski simbol zajedničkoga povijesnoga usuda, a u naše vrijeme, kada smo svjedoci različitih oblika kriza, imajući pred očima i veliku imigrantsku krizu o kojoj je vrlo teško prognozirati kakve će posljedice u Europi izazvati, Zrinski je u bremenitim vremenima naše suvremenice čovjek koji je svojim junaštvom, rodoljubljem i zajedničkim europskim vrijednostima dostojan divljenja, ugledanja i nasljedovanja. Današnja Europa morala bi biti svjesna da se može ubuduće graditi samo na idealima slobode i očuvanja kulturnih i nacionalnih osobitosti, kako ju je čuvao, branio i za kakvu se žrtvovao Nikola Zrinski.
Mi smo svoju pozornost na 37. Zagrebačkim književnim razgovorima posvetili temi „Jezik, književnost i nacionalni identitet“ u okviru koje smo željeli posebno naglasiti nekoliko bitnih točaka: kako u ovim složenim povijesnim okolnostima razumjeti odnose jezika, književnosti i nacionalnoga identiteta; sagledati nacionalno i internacionalno u svjetlu komparativne lingvistike i filologije; kako odrediti identitet književnika i opusa jezikom, djelima i kulturnom pripadnošću; pitati se je li suvremeni pristupi, stilovi i ukusi raskidaju veze s tradicijom i baštinjenim identitetom; koliko suvremena književnost izražava i njeguje različitosti tradicija, identiteta, kultura i regija, a koliko ih podvrguje ideji globalne književnosti; imaju li iseljeni odnosno pisci dviju ili više domovina, tradicija i jezika podijeljeni identitet; kako se suočiti s krizom multikulturnoga društva.
Svima nam je jasno da na sva postavljena pitanja ne ćemo moći primjereno odgovoriti; neka pitanja možda ne ćemo ni dotaknuti, ali duboko vjerujem da ćemo po završetku 37. Zagrebačkih književnih razgovora ipak – kao što uostalom navješćuju vaša izlaganja – izići bogatiji za jedno novo iskustvo, da ćemo u duhu zajedništva i suradnje bolje razumjeti pojedine pozicije svakoga od nas – jer smo različiti, jer pripadamo različitim nacijama i kulturama, ali nas ipak čvrsto drže vrijednosti na kojima je izgrađena Europa i na kojima nam ju dalje valja graditi kao naš zajednički dom različitih naroda, ali istovjetnih vrjednota. Svaki je identitet svake naše kulture u sebi protuslovan, svaka je naša kultura pluralna i pluralistična, kakvom se je gradila i oblikovala tijekom povijesti svakoga našega naroda.
Društvo hrvatskih književnika, uz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti te Maticu hrvatsku, kao najstariju hrvatsku kulturnu instituciju, nosi teret promišljanja i dužnost nam je biti među prvima koji nastoje oko očuvanja i promicanja hrvatskoga nacionalnoga kulturnoga identiteta. Janko Drašković, prvi predsjednik Matice hrvatske, zapravo Matice ilirske, je 1842. na Osnivačkoj skupštini u Zagrebu izrekao sljedeće riječi: „Najpoglavitija uloga družtva našega jest: nauku i knjiženstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi“. Zadaća Društva hrvatskih književnika od njegova osnutka 1900. pa do naših dana bila je i ostala da potičemo hrvatsku književnost, čuvamo i njegujemo naš jezik, da ga odmjeravamo u odnosu prema drugim europskim jezicima i hrvatsku književnost sagledavamo u kontekstu europskih književnosti. Koliko suvremeno književno stvaralaštvo, toliko i ono koje nam namriješe naši časni predci. U tom smislu, posebno otkako je Hrvatska postala punopravni član Europske unije, želimo svoj nacionalni identitet i svoju kulturu sagledavati u sklopu europskih identiteta i kultura, otvoreni svemu što obogaćuje i što potiče, što nas upotpunjuje i usavršuje, što nas istodobno čini svojima i različitima.
Poštovane gospođe, cijenjena gospodo, još jedanput vas iskreno pozdravljam u našem domu, domu hrvatske književnosti i želim vam mnoštvo ugodnih trenutaka, prijateljskih susreta i srdačnih razgovora.
Hvala vam na pozornosti. Živjeli!
Božidar Petrač,
predsjednik Društva hrvatskih knjiž
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova