DERVIŠ
Derviš pleše nasred isušenog mora
Raskrilivši ruke, lebdeći nad dnom,
on pleše, i pleše, i pleše,
a oko njega ide umorno sunce
i za njim kruži bolesni mjesec
a on pleše i pleše i pleše
dan i noć
zoru i sumrak
mijenu i konac
neumorno i neutješno
pleše i pleše i pleše
Na usnama su riječi jednolične,
davno u ognju mlaćene
taj srok za vijeke vjekova
koji svakim izrijekom jača
i svakim izrijekom kvasi
ustajali zrak i jalovu dolinu
Pjesma pleše napuštenim krajem
ona pleše, i pleše, i pleše…
IDILA ZALASKA
I nad umnike i nad bezumnike
ista će modra noć
u spokoju doći
Mjesec i zviježđe zatreperit će
te svježi lahor koracat će
a duše njihove zatitrat će
ganute istom krasotom
KRAVA
Jata putuju dalje
lišće krvari i pada
i nad njima sunce
iznova blijedi
a krava leži
i nijemo gleda
cijeli svoj vijek
MISAO NA SMRT
Sunce iza brda zalazi
Mrak skrivena lica
budi bolne slutnje
Ipak
moja duša se raduje
Raduje se žuboru i žamoru
u ovaj tihi sat
Lišću što novom snagom diše
Nebu sve modrijem
što iznova budi
sjećanja iz daljine
Moja duša tad u daljinu gleda
gleda i jeca u teškoj žudnji
Tamo je njena domaja
i u sjetnom času
ona je bićem svojim ćuti
TREBIŠNJICA
Ona teče pod vrelim suncem
posred ištipanog kamena
kroz šume koje vjetar liže
preko zemlje koju nebo bičuje
Kamen ciči naškropljen
granje se guri i uvija
a rijeka modra i bujna
putuje svome ponoru
kvaseći kraj poput pjesme
STUDENA
Zađoh ondje
među obronke
gdje svaki bor
i svaka jela
u visine strši
Zađoh ondje
za mirna zalaska
i ondje se nestalan pomolih
NAJSRETNIJA SMRT
I.
Znam što želiš
gdje ti je pogled zakovan
Vidim ih i ja
lijepe i jasne
Mladost oka
drevnost uma
To je pralik što čeka
tvoj skori dolazak
ali nećeš do njih
olakom svojinom
Oni nisu u
skretanju samotnika
II.
Tvoj put nije od tebe
i stranputica je sve
što svojinom nazivaš
Ni čežnje svoje ne potpiruješ
jer je svaka od njih
u te urezana
Zato pusti
samotna skretanja
jer nikad nisi sam
Oko tebe kruže
sestre i braća
III.
Kreni putem što se
usađen u tebi vijuga
Nad njim treperi
Danica bez zalaska
Prati ustrajno
taj vid prejasni
vidom čišćim da progledaš
IV.
Tvoj prvi korak
bit će izlazak iz sebe
jer vidom samosvojnim
svemir se razara
Odreci se pogleda praznog
jer oči čeznu
samo sestru i brata
Ne boj se
otisni se samo
i vidjet ćeš
porođenje svijeta
V.
Sve je bliža prejasna Danica
i što si joj bliže
sve jasnije se bude
tvoje sestre i braća
Pod korakom tvojim
sad titraju reljefi
Dol i brijeg utkani
u lice zemlje nove
i klijaju iz nje zasađene kuće
čiji se kad ognjišnji
lakim zrakom vije
Nema više olaka hoda
svaki korak nježnost obuze
i veze ga u glazbu pokreta
u kretnju ptica i kukaca
zvijeri i ljudi koji iznova druguju
A nova zemlja nije sama
Gle, novo nebo sad je bliže
i u suglasju zemnom
svoju pjesmu pjeva
Sunce i Mjesec
u ljubavi novoj kruže
a zviježđe među njima
pjevuši i svirucka
VI.
Što se više zaboravljaš
to prizor ovaj još čišće živi
i propada volja samosvojna
Čitav svemir titra u tebi
i po tome još puniji bivaš
Gle čuda novog
Najsretnija smrt
te obuzima
VII.
Zaodjenuo si pralik svoj
Mladost oka
Drevnost uma
Sada gledaš novom čistinom
U tebi sada
prebiva Danica
Gle čuda novog
Najsretnija smrt
te obuzela
HEREM U KANAANU
U sjeni Makeda i Meroma
velike kraljeve uzima muk
i zidine njihove vjetar brusi
noseć prah što stazu pokapa
Smijeh i pjev – plač i krik
ni treptaj više neće biti
i s njima u sjeni Makeda i Meroma
velike kraljeve uzima muk
koji proždire srca hanibala
MODRO JUTRO
Zdravo, modro jutro
ispunjeno dahom novim
Nebo mirno trepti
Brda uzljubljena snivaju
dok se u bljesku
rosa spušta
Obori i na me taj blagi bljesak
Nek se buktinja moja u tebi smiri
Republika 9-10, 2024.