U Sarajevu je nakon duge i teške bolesti preminuo Irfan Horozović, bošnjački i hrvatski književnik te član DHK.
Rođen je u Banjoj Luci 27. travnja 1947. Studij komparativne književnosti i jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. Radio kao urednik u izdavačkoj kući Glas i časopisu Putevi u Banjoj Luci, od 1994. živio u egzilu (Berlin, Zagreb), a od 1997. u Sarajevu (urednik u Kulturnoj zajednici Bošnjaka Preporod i časopisu Život, urednik RTV Federacije BiH), piše Hrvatska enciklopedija.
Iako se u književnosti javio pjesmama (Zvečajsko blago, 1969.) i trajno ih piše (Testament iz mladosti, 1980.; Knjiga mrtvog pjesnika, 1997.; Buduće svršeno vrijeme, 2001.), značajniji je dio njegova opusa proza. Knjige pripovijedaka borgesovske poetike Talhe ili Šedrvanski vrt (1972.), Salon gluhonijemih krojačica (1979.), Karta vremena (1983.) te Prognani grad (1994.) i Bosanski palimpsest (1995.) zavičajno-ratne tematike učinile su ga jednim od istaknutijih suvremenih bosanskohercegovačkih pripovjedača.
Objavio je romane: Rea (1987.), Kalfa (1988.), Berlinski nepoznati prolaznik (1998.), Imotski kadija (2000.), William Shakespeare u Dar es Salaamu (2002.). Piše i drame (Šesta smrt Benjamina Talhe, Ružičasta učiteljica, Soba i dr.) te prozu za djecu (Vauvan, 1986.).