Gašparić Božica

    Gašparić Božica

    Biografija

    Božica Gašparić,  rođena je u 6. svibnja 1966.g. u Koprivnici. Završila je upravno –  pravnu školu u Koprivnici. Pisanjem se bavi od srednjoškolskih dana. Prvo predstavljanje pjesničkih radova dogodilo se u Srednjoj školi na izložbenom panou – ciklus pjesama pod nazivom Traženja. Svoje pjesničke radove – mladenačke solilokvije predstavlja i recitira na nebrojenim priredbama  i manifestacijama u Gradskoj knjižnici, u gradu Koprivnica  i gostovanjima s kulturno umjetničkim društvom Podravka, Literarnom sekcijom Podravka. Pored pjesničkih i recitatorskih izvedbi, pjesnikinja bilježi i kvalitetan i zanimljiv doprinos u radu na radio postajama (Radio Koprivnica), kulturne rubrike omladinske emisije Vruća juha. U svom tom mladenačkom kulturnom doprinosu i žaru proizlazi i nagrada , dodjele  Diplome Hrvatskog Sabora kulture (2006.g.)  za 20. godišnji doprinos u kulturno umjetničkom životu  grada, kompanije Podravka u  kojoj je radila. Voditeljski  i moderatorski poslovi u realizaciji kulturno umjetničkih događanja grada i šire. Punopravni član DHK  Zagreb – ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica  je od 15.11. mjeseca 2013. godine.

    Izdane pjesničke zbirke i priče:

    Godine 1990.g. izdaje prvu zbirku pjesama „Bajke u okovima“ , 2004.g. izlazi  druga zbirka pjesama „Cvjetovi duge“, a 2006.g. izdaje treću zbirku pjesama „Hrvatski krajolik“ i priču „Filipove zvijezde“.

    Zbirka pjesama „Mrve ljubavi“  izašla je 2009. godine. 

    Godine  2012. u  izdanju biblioteke  „Drava“  DHK ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica tiskana  je  i  peta zbirka pjesmama „Sjaj trna u svemiru“.

    „Zvjezdarij soneta“  knjiga poezije izlazi u biblioteci „Rukopis“ DHK ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica , tiskana je 2015. godine.

    Prozne priče   „Priče iz danila“  prvi je prozni uradak, u izdanju biblioteke „Drava“ DHK koprivničkog ogranka, tiskane 2015. godine.

     

    O spomenutim knjigama poezije i proze pogovore i  recenzije  pisali su  naši književnici i znanstvenici:

    Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Enerika Bijač, Dubravko Bilić,  Maja Gjerek Kušenić, Slavko Fijačko  , Đuro Vidmarović, Lada Žigo i Željka Lovrenčić.

    Svoje pjesničke radove,  kratke priče   objavljivala je i  u  lokalnom Koprivničkom godišnjaku.

    Godine 2010.  svojim radovima , pored autora iz Hrvatske i Europe, 8

    pjesama uvršteno je u Antologiju hrvatskog pjesništva XX. stoljeća  iz

    Osijeka.

    Godine 2013.  na pjesničkom natječaju u gradu Osijeku, dodijeljena je II. nagrada za domoljubnu pjesmu  (Rukohvati Osijeka).

    Na duhovnom književnom natječaju Stjepan Kranjčić Križevci 2011. i 2013. godine objavljene su pjesme Nebeska bonaca i Siromašna srca,  u kojem se i dalje učestalo pojavljuje svake godine.

    Autorica je  obavljala dužnost predsjednice Organizacijskog odbora 22. Galovićeve jeseni međunarodne književne manifestacije za 2015. godinu, organizatora Grada Koprivnice i DHK ogranka Podravskog – prigorskog Koprivnica.

    Na tradicionalnim pjesničkim susretima u Drenovcima 2021. godine,  sa drugim pjesnicima iz Hrvatske predstavila je svoj pjesnički rad „Slavonijo melem rose“.

    Radi u Obrtničkoj školi Koprivnica kao pomoćnica u nastavi.

    Izbori iz djela

    POSTAJEM PUT

     

    Tlocrti u karticama u sjećanju,

    jer sjećanje nije više trešnja

    raskošna obasjana u košari.

     

    Delete postaje klik u trenu

    kada čovjeku oduzimaju čovječnost

    postajem put – ispočetka širinom

    rasuto uprljano kamenje, pa rupa

    kroz koju ni kaplje vode ne klokoću.

     

    Zato jer sunce u podne sije zlatna žita

    a put je , ma ni crta zašiljene olovke

    put bez torbe, u njoj od brzine hoda

    stvari naopačke redaju nemire.

     

    Samo je teret, u naslonjaču breze

    svi razgovori koje samoća skriva

    šapuće lišće kroz dan koji blagoslovljen  biva.

     

    Jedan čovjek, jedan put, jedan list,

    u ljubavi je tako čist, postajem put.

    Jer ljubavi ne čujem  iz srca vremena

    mirom ogrnuti zvuk.

     

    Božica Gašparić

     

    NOSTALGIJA PJESNIČKIH VRJEDNOTA

     

    Sidro u mislima zora

    mirna bjelina zagrlila stabla

    pijesak sipi uzletom okrunjene soli na moru.

     

    Zalazak sunca  prolile su umjetničke baklje

    boje narančaste, tamno žute žarko crvene

    rasplitale su nebesko platno do

    strujanja daha do uzdaha prolaznosti.

     

    Rastegnuto stajalište  poput žičanih ograda

    podsjetnik je da napetost se šulja

    klupko ocijeđenog lišća u stihovima koji šute

    daljine pitome obgrljene povikom mira slute.

     

    U nutrini pustinja ta pjeskovita gorja

    siluete su jednine boja, stupovi pustinjskog mosta

    izoštreni poput kosti koja trpi

    dok riječi su rastepene , odbjegle od pijeska

    uvijene u blještave kristale veličanstvenoga inja.

     

    Stabla su slikovnice bjeline koja sija

    riječi su porinule na krhani čamac na pučinu

    ispletala se sol i voda.

     

     

    Ključ iz grma ruža notirao je miris osvježenih struja

    da se ugleda šetalište riječi kada se diše kada se hoda.

    Zaleđena čistoća i bjelina koja svijetli danom koji tapka.                                                                      

     

    Božica Gašparić

     

    PJESNIČKA INTERVENCIJA

     

    U žbunju pritiska miruju riječi

    kao pod ledom iskričavog jezera,

    čekaju trenutak

    otapanja kristalnih pahulja.

     

    Trube nekog novog proljeća zovu

    slavuje  čiji pjev pozdravlja život.

    Pisanje pustinja kaže pjesnikinja

    kad je tako izgužvano vrijeme

     

    potrčite riječi prijateljice podno

    raskošnih krošnja hrastova

    čiji šum pokriva raščupani povjetarac,

    melodike srca šute na blijedom listu nota.

     

    Tu sam u okrenutoj mapi dana prolazim

    poljima žutog cvijeća iz vrča mirišu sijela,

    koračam mislim da koračam a korak zastaje

    pod mrežama prašine cvjetovi se uspavano ljuljaju

     

    oznojeno ne mogu u njihovu sjaju provesti riječ

    da i drugi znaju o čemu oni pričaju

    kroz redove klupa  koje sunca otvaraju.

     

    Teško je podignuti korak kada grč tipke steže

    u srcu se nakošene slamke prepliću a ono sluša

    da u prozračne susrete riječi kao ptice dolijeću.

     

    Božica Gašparić

     

     

    LJUBAV – u krajoliku zagrljaja                                                                        15.1.2022.

     

    Domovina – to mjesto zemlja

    gdje bajka živi od mora do zamišljenog

    zazelenjenog brijega, od rukohvata pšenice

    ispletenog stijega, ogrtaču prolistalih šuma

    do bisera runolisti kruna.

     

    Stabla voćaka zagrlila su pruća

    po kojima će pupoljak

    poput dječjeg smijeha

    grliti život sunčanog plasta.

     

    Ta mlada trideseta ljeta u grču se dižu

    jer krajolik žeđa a domovinu čine ljudi

    s pogledom do neba.

     

    I odbaci se jaram od tisuću ljeta …

    Trideset latica onih sjajnih zvijezda

    po pjesmama isprepletena toplina života

    slobodom ptičjeg gnijezda.

     

    A gdje idemo danas stanovnici mili

    Domovine naše, kada nas je sve manje

    a ona se po nama zvaše…

     

     

    Mladost naša , uz Krunicu i Gospu

    podarila nam majčinske snove

    kada bismo znali o kada bismo znali

     

    u zahvalnosti i poštovanju dičiti se

    s onim što nas zove…

    Domovinu voljeti i puteljcima njenim

    vesti i plesti zagrljaje nove.

     

    Božica Gašparić

     

     

    Penjačice prolaznosti

     

    Penje se, planinarskim štapom

    oslonjena, stazom kišnog

    kamenja, cvjetnom  vrpcom znamenja.

     

    U ruksaku gramofon i ona ploča

    iz papirnate kutije s mirisom ljubavi,

    vrti se polako, da bi suza zasjala

    na listu pod krošnjama.

     

    Okrenuta stranica u romanu

    prema zvijezdama, tišina ogrnuta

    pjesničkim vrjednotama.

    Samo lastavice letom čuvaju

    sjenike dodirnutog plavetnila.

     

    Penju se , i udaraljke sata, stvarnost

    hladno oznojena, u nutrini -mir,

    tiho, pa opet tiho govori mi

    izgubljeno ,pronađeno veselo dijete.

     

    U trku za loptom koja se vrtoglavo

    okreće, pa šeće, po sjeni sunca, u

    klupko srca se zateče, ono zrnce

    mali svemir sreće.

     

    Božica Gašparić

     

    MASLINICI ŽIVOTA

     

    Masline se rukuju s vremenom

    korijenje se miluje sa zemljom,

    one koje prolaze vjetrometine

    u buketu sjajnih zvijezda.

     

    Masline – mlade prpošno se njišu

    a sunce ih grije toplinom uspavanke.

    Traju i traju, ljubav svemu

    što stvoreno je daju.

     

    More ih soli,

    plavetnilo budnim očima

    stalno ih diže poput vala

    koji se kruni.

     

    Jutarnje rose 

    ta stabla napajaju,

    u sjenici mornari

    svoje priče odmaraju.

     

    Grančice u blagoslovu

    naša srca škrope i tope , u vrelu

    Života upornost je snaga

    u mrvi kruha i kaplji ulja.

     

    Maslina – drvo života

    kroz oluje  koje kroče

    posijanim poljima

    dobrih klica.

     

    Božica Gašparić

     
     
    GLEDAM TE SVIJETE
     
    Gledam te svijete kroz prozor
    vremena su izolacija kada virus
    vlada svijetom nevidljivo zamašno
     
    svojim repom bučno kitnja 
    stvarnosti festivala u blizini 
    koju dlanom pišem  borovi se
    šumom krase, breze zabijelile
    svoje stase  – čudesno miruju
     
    mudruju po rokovniku dana gdje 
    crtaju se sunce, milost zraka, 
    uspavana polja, plavi plašt 
    nebeskoga oka – oblaci dječje pletenice
     
    bijelih rubaca, tišina se iz dubine
    zaodijeva prolaznošću koja sipi 
    kao pijesak teškog hoda.
     
    Ponosom se drvoredi uspinju –  stari klasici
    koji su svoja dobra darivali u svoje vrijeme
    i bezvremenu – a gle današnje mode
     
    njihaljka jurnjave prevrnula se, pa su ta dobra
    zapljusnuta lišćem  otočjima suhog lišća,
    pa ona loša vjetrometina pod kičevim lampama 
    nezaustavljivo gmiže.
     
     
    15.1.2022.
     
    LJUBAV – u krajoliku zagrljaja                                                                        
    Domovina – to mjesto zemlja 
    gdje bajka živi od mora do zamišljenog
    zazelenjenog brijega, od rukohvata pšenice
    ispletenog stijega, ogrtaču prolistalih šuma
    do bisera runolisnih kruna. 
     
    Stabla voćaka zagrlila su pruća 
    po kojima će pupoljak 
    poput dječjeg smijeha 
    grliti život sunčanog plasta.
     
    Ta mlada trideseta ljeta u grču se dižu
    jer krajolik žeđa a domovinu čine ljudi
    s pogledom do neba. 
     
    I odbaci se jaram od tisuću ljeta …
    Trideset latica onih sjajnih zvijezda
    po pjesmama isprepletena toplina života
    slobodom ptičjeg gnijezda.
     
    A gdje idemo danas stanovnici mili
    Domovine naše, kada nas je sve manje
    a ona se po nama zvaše…
     
    Mladost naša , uz Krunicu i Gospu
    podarila nam majčinske snove
    kada bismo znali o kada bismo znali
     
    u zahvalnosti i poštovanju dičiti se
    s onim što nas zove…
    Domovinu voljeti i puteljcima njenim 
    vesti i plesti zagrljaje nove.
     
     
    PITAM SE….
     
    Pitam se ima li negdje 
    iskrene ljubavi za naše istinite
    ljudske priče
     
    odsvakud bolesna galama
    svi pametuju , jednoj baki u
    kutu osjenjene sobe srce se slama.
     
    Svako ljudsko biće svoj dom
    i sigurnost treba – a u nas nedorečenosti
    odavde do još nestopljena leda.
     
    Misliš – razumjet ćete netko, pomoć 
    ti treba, ljudska riječ, blagi vrutak pogleda
    da, maske su tu, možda nam i tako treba.
     
    Dobivaš zamahivanje rukama i progutane
    riječi od kojih i kamen kreči
    vremena  morske pjene –  čudne
    slobode vrebaju  petu – taj egoizam i
    bahatost – ranjavaju i ptice u letu.
     
    Galaksijo ljubavi – udaljila si se 
    ta u svakom srcu upali prskalicu da
    bi dobrotom obasjali planetu i ovu
    našu zemlju svetu….