Kljajo – Radić Marina

    Kljajo – Radić Marina

    Biografija

    Marina Kljajo-Radić rođena je 25. siječnja 1962. u Mostaru. Živi u Bijelome Polju. Majka je šestero djece. Završila je hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Mostaru. Na poslijediplomskome doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu obranila je doktorsku disertaciju Pjesništvo Lucijana Kordića. Radi u nastavi na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru u nastavnome zvanju izvanrednoga profesora. Autorica je brojnih znanstvenih radova, recenzija i književnih osvrta.
    Cjeloživotno radi u prosvjeti, a uz to književno i znanstveno izlazi u javnost.  Mnogo je godina radila kao mentor budućih nastavnika, a uspjeh u radu s djecom okrunila je prvim mjestom na Lidranu 1994., kada je kao izbjeglica radila na  otoku Korčuli. Također je sudjelovala u brojnim edukacijama i planovima za  reformu školstva u BiH. Obnašala je odgovorne kulturne dužnosti kao što su predsjednica književnika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kao urednica časopisa Osvit, urednica časopisa Bjelopoljska zora, a trenutačno uređuje časopis Kraljica Katarina.  Uz to je organizirala brojne književne tribine i večeri poezije te i sama sudjelovala na mnogim važnim susretima i manifestacijama u BiH, Hrvatskoj i šire. Bila  je i članica Uredništva Osvita i urednica respektabilnoga broja književnih djela, kao i članica povjerenstva brojnih književnih natjecanja. Urednica je i recenzentica Izabranih djela Božidara Prosenjaka duhovne tematike (pet knjiga), prva je izašla iz tiska: Božidar Prosenjak, Kralj, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2023., a ostale su u pripremi za tisak. Piše književne kritike i recenzira znanstvene radove. Mentorica je na Doktorskome studiju Filozofskoga Fakulteta u Mostaru. U Udruzi Kraljica Katarina obnaša dužnost glavne urednice za kulturu i kulturne veze.
    Afirmirana je književnica, a dužnost predsjednice Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne obnašala je od 2008. do 2013. godine. Pjesme su joj zastupljene u mnogim bosanskohercegovačkim, hrvatskim i svjetskim antologijama, a pojedini uradci uvršteni su i u čitanke za osnovnu školu. Piše poeziju od najranije mladosti. Objavila je sedam zbirki pjesama: Tragovi, Mostar, 1997.; Narančasti cvijet, Mostar, 1998.; Sjaj slova, Mostar, 2004., Svitac kameniti, Mostar, 2007.; S neba cvjetovi, Mostar – Zagreb, 2010., San na rijeci, Mostar, 2015., i Vrša uspomena, Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, 2022.; knjigu književnih ogleda i kritika Plodovi pjesme, Mostar, 2015., monografiju Pjesništvo Lucijana Kordića, Mostar, 2017.; roman Borba za život, Alfa, Zagreb, 2017., te Izabrane pjesme, Mostar, 2020. Svoje radove objavljuje u časopisima: Hum, Osvit, Motrišta, Marulić, Most, Hercegovina, Hrvatsko slovo, Republika, Hrvatska revija.
    Dobitnica je prestižne nagrade „Antun Branko Šimić“ za književno stvaralaštvo.
    Članica je Slavenske akademije umjetnosti i književnosti u Varni, Bugarska i  HAZU u  Mostaru – BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, Matice hrvatske, Udruge Prsten te Udruge hrvatskoga audiovizualnog centra Kraljica Katarina.

    Izbori iz djela

    DVIJE RIJEČI

    Znam
    Jednom ćemo se sresti.
    Između dva mora i dvije
    plaveti.
    I dvije riječi će se odroniti
    I odjeknuti
    U klancu.
     
    I ne će biti nikoga
     
    Dvije oštre litice
    Zanavijek odvojene
    Gledat će jedna u drugu
     
    U nijemom trajanju.
     
    Legenda kaže ljudima:
    Ne usnite
    Ukleto mjesto je tu!
     
     
    IZMEĐU
     
    Između onog što jesam
    I onoga što moram biti
     
    More je široko
    Na njemu papirnate barke
    I krik osamljenih riječi
     
    Između onog što jesam
    I onoga što moram biti
     
    Crna je maslina
    S mjesecom zapaljenim u srcu
    Nezaustavljiv plov u nebo
     
    Između onog što jesam
    I onoga što moram biti
     
    Užareno željezo kipi
    Sigurna ruka
    Oblikuje kovinu u križni usud
     
    Između onog što jesam
    I onoga što moram biti
     
    Željela bih se skriti
    A ipak biti
    Svitac kameniti
     
    Korčula, 30. kolovoza 2005.
     
     
    TADA ĆEŠ ME MOĆI
    ZAZVATI DRAGOM
     
    Ako ikada
    Čuješ glas mora
    Poslušaj
    Što govori grebenu…
     
    Ako ikada
    Zastaneš
    Čuvši
    Pjev slavuja
    Uhvati ga
    I pokloni
    Meni…
     
    Ako ikada
    Čuješ plač rijeke
    Upitaj je
    Za bol rađanja!
     
    Tada ćeš me moći
    Zazvati dragom
    I dragost će se razliti
    Daljinama…
     
    U riječi draga
    Čut ću iskon
    Zvuk frule i plač
    Tek rođenog djeteta.
     
     
    DJEVOJČICA MASLINA
     
    U zelenom krugu
    Lisnatog haljetka
    Djetinjstvo bubri
    Pred darivanje
     
    Prvi plodovi
    Krupni i zdravi
    Skriveni sramežljivo
    U zelene prsluke
     
    Žedne ljepote, oči
    Dive se prvoj rodnosti
    Plodu u čistoj datosti
     
    Djevojčica maslina 
    Vedra i ne sluti 
    Sâmo darivanje
    Ubiranje i cijeđenje
     
    Sretna uživa
    Bujnost života
    Očekujući i žudeći
    Prvog berača
     
     
    PUTOVANJE
     
    Poveo si me na putovanje
    Oko svijeta
    Morima i oceanima
    Bez barke i kormila
    Sve što smo imali
    Bila je žeđ duša
    Za visinama
     
    Ruke smo spojili u vesla
     
    Na dlanovima
    Su se krunili
    Plameni cvjetovi šipaka
     
    Putovali smo smjelo
    Mojom šutnjom
    I tvojim nježnim šapatom
    Blaženstvo je bujalo
    S novim obzorjima
     
    Stigli smo do nakraj svijeta
    Morali smo se vratiti
     
    Na okrunjene  cvjetove
    Naših dlanova
    Spustila se Zemlja
    Dok su se duše spajale
    U prostranstvima 
    Svemira